Dinamo je u uvodu drugog dijela sezone u Maksimiru poražen (2-0) od Rijeke. Gosti su dugo odolijevali napadačkim akcijama "modrih", dočekali svojih pet minuta, pa kroz tva vrhunska kontranapada (u 66. i 71. minuti) stigli do zaslužene pobjede. Junak utakmice bio je Stjepan Lončar, strijelac prvog i asistent za drugi gol Rijeke, a poentirao je Andrijašević. No, bez obzira na rezultat, Dinamo nije djelovao loše, Zagrepčani su 60-ak minuta bili razigrani i opasni. Da, dojam je ovoga puta bio iznad rezultata. Ali, to je nogomet...
Dinamo i Rijeka odigrali su sjajnu utakmicu, takve se razine nogometa ne bi posramile niti puno kvalitetnije lige, pa ni puno veći europski derbiji. Bio je to dvoboj prepun tempa, visokog presinga (uglavnom "modrih"), dobrih akcija, napadačkih situacija, kvalitetnih pojedinačnih poteza, ali i s pokojim obrambenim propustom. Pogotovo pred domaćim vratima. No, obje momčadi su za svoju partiju zaslužili "palac gore".
Zoran Mamić nije mogao računati na Lovru Majera (mišić) i Joška Gvardiola (gležanj), pa su umjesto njih u početni sastav upali Ivanušec i Leovac. I obojica pružili solidnu partiju. Luka Ivanušec bio je dosta bitan igrač Dinama u fazi napada, okomito probijao kroz sredinu, razigravao suigrače. U momčadi se našao i Lirim Kastrati koji još nije kažnjen za svoj "rođendanski party" proteklih dana.
Baš je Lirim Kastrati početkom drugog dijela složio najveću priliku za Dinamo, po desnoj je strati pobjegao Štefulju, pa uz lagani dodir izborio kazneni udarac. No, dok je jedan vjerojatno budući Dinamovac (Štefulj) skrivio najstrožu kaznu, drugi (Nevistić) je odmah Petkovića upoznao sa svojim vratarskim kvalitetama. Bruno Petković tukao je lagano, u donji lijevi kut, no Nevistić ga je sjajno pročitao.
A onda potpuni prokret. Tomečak je klizećim startom spasio jednu loptu da ne izađe izvan granica igrališta, Menalo je pobjegao nepažnji Moharramija, cijelu je akciju pametno pratio Lončar i prizemnim udarcem s 15-ak metara prevario Livakovića. Rijeka se probudila i razigrala, Dinamo ipak potonuo. Samo tri minute kasnije, Menalo je mogao nokautrati "modre", ali sada je stvar spasio Livaković.
No, Livaković je opet bio nemoćan u 70. minuti. Rijeka je odigrala još jednu sjajnu akciju, praktički nezaustavljiv kontranapad, čak četiri bijela igrača stigla su u završnicu, a na koncu je Andrijašević zabio poslije dodavanja Lončara. Dinamo je prerano krenuo na "sve ili ništa", to im se nije isplatilo, a kod drugog gola izostala je povratna trka Leovca, Theophilea, Jakića...
Zagrepčani su se poslije drugog gola neobjašnjivo raspali, potpuno pogubili konce igre, ostali bez plana i ideje. Napadalo se individualno, bez previše želje i htijenja, a gosti su u tom periodu imala još nekoliko dobrih kontranapada. A da su Menalo i Murić bili malo precizniji, Rijeka je mogla i do rekordne pobjede u Maksimiru.
Dinamo i Rijeka u uvodu drugog dijela Prve HNL odigrali su sjajnu utakmicu, gosti su se na kraju zasluženo osladili s tri boda. A moglo je biti i drugačije, lopta je ovoga puta otišla na njihovu stranu. Obje momčadi pokazale su i zavidnu razinu fizičke spreme s obzirom da je pauza trajala točno mjesec dana. I da su zimske pripreme bile kraće no ikad...