Igrače poput Danija Olma i Dine Perića, koji je jednako važan kao i Olmo, ako ne i važniji, jako je teško zamijeniti. Mi živimo od Europe i od transfera. I ne možete očekivati da ćemo 20 milijuna eura od Olma investirati u jednog igrača.
Objašnjavao je to Zoran Mamić prije četiri dana i izbacio na stol neke transfere koje je Dinamo pokušao realizirati.
- Poslali smo višemilijunske ponude za Alana Franca, za Haugea smo mjesec dana prije nego što je potpisao za Milan njegovom klubu Bodeu poslali ponudu od tri milijuna eura, ali su odbili. Htjeli smo i Jaira, radimo sad na trojici igrača, želimo dovesti ofenzivca... - govorio je Mamić i ubacio kritiku navijačima i javnosti:
- Imamo dojam da nikad nije dobro. Ako dovodimo pojačanja, priča se zašto gomilamo igrače i zatvaramo prostor domaćim mladićima, ako nikog ne dovedemo, kritiziraju nas da samo rasprodajemo i slabimo momčad, da nemamo dovoljno dobar i širok kadar...
Što ćeš, Zoki, takvi su navijači. To si već u bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri morao naučiti. I zato je rezultat jedino mjerilo. Kad njega nema, onda se mjeri svaki svaki okrenuti euro, pod posebno povećalo stavlja svako pojačanje...
Kao što je normalno da navijači (valjda i klub) uvijek teže nečemu višem, boljem. Pa kao što čelnike kluba više neće zadovoljiti prodaja nekog talenta za sedam milijuna eura (što konkurenti u HNL-u mogu samo sanjati), tako ni apetite navijača više neće zadovoljiti naslov prvaka i plasman u europsku skupinu.
Što je to, onda, Dinamo napravio u prijelaznom roku, koji je završio u ponedjeljak u ponoć?
Od tri najavljena Mamićeva pojačanja stigao je samo Josip Mišić. I to na posudbu i prekasno da igra u Europskoj ligi.
Tako je i u ovom prijelaznom roku Dinamo nemjerljivo više zaradio od transfera (ako računamo i Gvardiola, 30 milijuna eura) nego što je uložio u pojačanja (3,4 milijuna). Prošle sezone 31,7 milijuna eura zarade i 6,6 milijuna uloženih, pretprošle 33,5 milijuna zarade i 10,5 milijuna uloženih, 2017/18. Dinamo je zaradio od prodaje 21,7 milijuna, a u pojačanja uložio 1,3 milijuna, 2016/17. zaradio čak 41,5 milijuna, a uložio 5,4... I tako ukupno šest puta manje ulaganja od zarade, sve do 2014/15., posljednje sezone kad je klub u pojačanja uložio otprilike koliko je i zaradio od transfera - desetak milijuna eura.
A znate li za kojeg je igrača u zadnjih pet godina Dinamo platio najveću odštetu? Za Atiemwena, prema Transfermarktu 2,65 milijuna eura Gorici. Pardon, platio je i Lokomotivi tri milijuna za Luku Ivanušeca. Zapravo, u zadnje tri godine Dinamo je Lokomotivi za pojačanja platio devet milijuna eura (Ivanušec, Majer, Kastrati, Jakić, Tolić), a svim ostalim klubovima 11 milijuna!? Štoviše, Lokomotiva je u povijesti kluba više novca za igrače dobila od Dinama nego od svih ostalih klubova na svijetu zajedno!
A Dinamo je jednog Kulenovića, koji danas zabija za Rijeku, platio 1,6 milijuna eura, Lauritsena 1,4 milijuna, Doumbiju 800.000, Lecjaksa 500.000..., dok su recimo Petković i Oršić došli za po milijun eura, Kadzior za 400.000, Livaković nešto ranije za 625.000...
Prodaja je razumljiva, igrači žele otići, žele nove izazove, a i novac koji im se nudi nije malen. Dinamo je uvijek u svojoj školi pronalazio talente i gurao ih kao klupski projekt, to radi vrlo dobro. Za onaj iskorak nedostaju prava pojačanja.
Otišli su Moro, Gojak, Kadzior, Dilaver, Marin, Đira, Andrić... Dinamo više nema, kao što je imao u Bjeličino doba, dvije podjednake momčadi za Europu i HNL. Hoće li Lauritsen, Jakić, Milić, Tolić i Mišić biti dovoljne zamjene?
Sportski je direktor i trener priznao da je Dinamo htio više. Ali ako ga rezultat u Europskoj ligi krene, i ovaj će prijelazni rok, s deset puta većom zaradom od ulaganja, biti uspješan. Ako ne, opet će biti propitkivanja i palac dolje.
Što ćeš, takav je posao sportskog direktora i trenera...