Što se tiče Dinama, nisam optimist, veliki sam pesimist. Nema strategije, plana... Imam dosta insajderskih informacija i nisam optimist. Ovo što se događa su samo posljedice. Neselektivno dovođenja stranaca, koji ne donose kvalitetu, zanemarivanje mladih igrača nije dobro. Dugoročno ćemo potpuno nestati.Nisam uopće optimist.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje Ballkanija nad Dinamom
Rekao je to Krunoslav Jurčić (53), bivši trener Dinama, u A1 nogometnom podcastu pa nastavio...
- Dinamo je 20 godina bio najbolji projekt na ovim prostorima, najbolji projekt! Sada se dovode stranci koji ne donose kvalitetu. Neće biti love ni za banane. Sad su prodali što su prodali... Bit će još nešto od Gvardiola, Baturine... Vratiti ću se na Rukavinu. Ako imate Gabrijela, svaki trening probija 35 km/h, ja sam vidio kad su ga tražili iz Chelseaja, skauti Milana, skauti PSV-a ga zovu svaki dan. On mora ići iz Dinama, već je tamo godinu i pol dana, a nije igrao gotovo ništa. Sad je igrao protiv Ponikvi, ali jedno poluvrijeme.
Osvrnuo se i na "pojačanja" u Dinamu.
- Sad će reći da nema novca. Ali ima novca. Ako je taj Francuz Bernauer plaćen 1,2 milijuna eura, godišnje ima plaću 300 ili 400 tisuća eura, dolazimo do cifre od tri milijuna bruto. Ne možemo ne nitko uvjeriti da za te novca nismo mogli naći beka za Ballkani iz domaćeg dvorišta. Ili se trebalo ići na kupovinu manjeg broja stranaca, da se kupe dva dobra stranca, koja će kvalitetom pomoći momčadi. A ne pet stranaca... Što ćemo kad crkne kenja, kaže se u Hercegovini, kenja je žensko magare... Što ćemo kad crkne Dinamo? Moramo paziti da ne uništimo Dinamo, igramo Intertoto kup, a lani smo igrali Ligu prvaka. Dinamo je uvijek ulagao u mladu produkciju, sada se to više ne radi.
Hajduk? Slušao sam malo, izašli su s nekim planom da će biti prvaci, pa godinu poslije grupna faza ovoga, pa onu iza Liga prvaka... I onda sam se smijao jer sam bio unutra u Dinamovom stvaranju tog puta. Oni ne znaju što znači stvaranje koeficijenta, mi smo svaku utakmicu imali crveni karton, status kod sudaca nikakav... Mi smo probijali prtinu, to su bile muke, ali da bismo jednog dana došli do pobjede protiv Chelseaja.. I onda vidim da ovi u Hajduku to uopće ne razumiju. Tu su naivni, neiskusni... Druga stvar, Hajduk je isto počeo kupovati otpad, možda je teška riječ.. To su igrači koji ne mogu nigdje igrati, pa ajmo u Hajduk. Pa dvaput su kupili Ferra i Fossatija, ej, dvaput su kupili te igrače, kojima se duboko ispričavam, ali i prvi i drugi put su vidjeli da to nisu igrači za Hajduk...
Leko vapi za brzim igračima, ono što je imao Silvio Marić. A ovi kao da se natječu da mu dovedu što sporijeg i što neokretnijeg. I on se više kao trener ne osjeća ugodno. Želio bih da Hajduk što prije naznači ideju kako želi igrati, ući će u probleme i neće moći pobjeđivati male momčadi. A upravo jer je trener van komforne zone. Ne ispunjavaju mu želje. Hajduk je iskoristio Dinamove probleme.
Kruno Jurčić potom se prebacio na 90-e godine, kada je tadašnja Croatia imala spektakularnu momčad, Partizan su pobijedili 5-0, na Old Traffordu izborili remi...
- Moram ovo reći, iako nisam htio. Mi tada nismo bili dobro vođeni. Nismo imali vrhunske trenere i to mi je žao. To je bila generacija z za konja ubiti. Bili smo prijatelji, nismo se rastajali. To su bili izlasci, i van terena i na terenu... Uh, to su bila prekrasna vremena. Tada je u skupini Lige prvaka samo prvi išao dalje, a mi smo bili drugi. To je bila čudesna ekipa. U povijesti nikad prije i kasnije nismo bili prvi ni drugi.
Otkrio je Kruno i jedan zanimljiv detalj.
- Ne tako davno zvao me Dinamo. Ja sam sve napravio da ne dođem i to je bio moj veliki poraz. Živim 500 metara od Maksimira, bilo bi idealno... Ali znao sam što to donosi. Puno problema, negativnih reakcija... Na meni su se iživljavali, cipelarili me...
Naravno, bilo je riječi i o legendarnoj fotografiji kada je Kruno zagrlio Josea Mourinha na utakmici Lige prvaka Dinama i Reala.
- Drago mi je da si me pitao. Ja imam prekrasne slike s Mourinhom, nisam ja išao Mourinhu, on je došao meni. On je mali tip, ja sam iz Gruda napravio karijeru, to je čudo. Nisam bio talentiran nogometaš, motorički sam bio loš. Uspio sam igrati sa Silvijom Marićem, koji je bio talentiran. I kad dođem iz Gruda do Mourinha... On je došao do mene, ja sam ga zagrlio, ja ga jesam srčano zagrlio. Kako je došlo do priče? Izvukli smo Lyon, Real i Ajax. I pressica. I novinar kaže da smo izvukli lagano skupinu. I sad, da ga ja ne stjeram u neku stvar, kažem da je bitno da se fotkam s Mourinhom... I tako je nastalo. Dvije godine o meni nije bila niti jedna pozitivna stvar. Što mi je rekao Mourinho? Da imam dobru ekipu, a mi dobili šest komada.
Padala je kiša i neki frajer je nosio ljestve. Gledam, ne razumijem. On je uzeo ljestve i pobrisao sve stative. A Mourinho je samo sjedio i vikao ritam, ritam, ritam.. Sto puta je ponovio... A naši igrači su izašli s mobitelima, išli su se slikati.
Pričao je i o trenerskim počecima u Puli.
- Jednom sam došao u kafić i vidio kako igrači igraju pikado, a pikado je bio ugašen. Bacali su strelice u ugašeni stroj. Pitao sam ih što im je, a oni mi kažu da nemaju pet kuna da ubace, plaće nije bilo šest mjeseci. Ne drži grad do kluba, njima je bitnije da biciklisti odrade na Giru jedan krug kroz Pulu.. I shvatio sam da sam se počeo previše trošiti na stvari izvan nogometa, na plaće igrača, molio ljude da plate...
Otkrio je i još jedan zanimljiv detalj, a to je da ga je zvao - Hajduk.
- Prije nego što sam postao trener Dinama imao sam ponudu Hajduka, zapravo to je bio razgovor. Čuo sam kasnije da je bilo i navijačkih reakcija itd... Onda sam došao u Dinamo, Zdravko Mamić mi je rekao da radimo ekipu za iduću godinu, čak su se i u upravi pomirili da će Hajduk biti prvak. Tad je bio Ivo Sanader jak,Hajduk je bio dobar. Zaostajali smo četiri boda za Hajdukom, a završili sa šest bodova prednosti. Ja sam jedan od rijetkih koji je preuzeo Dinamo kad nije bio prvi - rekao je Jurčić.
Naravno, rijetko koji razgovor o Dinamu prođe bez da se sjete Sammira.
- On je uz Broza i Kovu bio najbolji igrač kojeg sam trenirao. To je jedini igrač koji mi je došao, bilo je prije Malmöa... Kaže mi: Šefe, ne brinite, sam ću ih pobijediti. I sam ih je pobijedio. Imao je jako teško djetinjstvo, ostale su traume. To je jedan dečko koji je top igrač, da je vodio više računa o tijelu, napravio bi veću karijeru. On je imao problema sa izlascima, nekad dođe na trening pijan, znao je popiti, ali je bio dominantan. Onda se jave ostali, zašto smije on, a mi ne... Pozvao sam igrače i rekao: Kad budete davali kao Sammir, onda možete pričati. Bio mi je ljubimac, davao je puno. - rekao je Jurčić.
Mario Mandžukić?
- Izvanredan dečko. Ali je bio autodestruktivan, negativu je unosio i jedan dan kaže Zdravko Mamić da će on to srediti. Ja sam mislio sad kad ga dohvati.. A on je sazvao press konferenciju i objavio da je Mandžo prvi igrač s ugovorom od milijun eura. I nakon toga se prodao u Wolfsburg. Spašavali smo i Vrsaljka, pa Broza.. A jooj, kakvih je Broz imao problema, teško bi se negdje drugdje snašao, a Zdravko mu je pomogao i spasio ga...
Zanimljiva je anegdota i kako je otišao iz Dinama.
- U mom mandatu je igrao Robert Kovač. Ali je bio već u godinama, mi smo igrali zadnje kolo s Hajdukom, pobijedili smo 3-0 ili 3-1, a u poluvremenu je Robert Kovač zapalio cigaretu. I ja odem gore kod Zdravka i kažem mu da ne želim sljedeće sezone u momčadi Kovača. I Zdravko kaže bratu Zoranu: Idi reci kumu da sljedeće sezone ne računamo na njega. I sutra dođem u u klub i kažu mi: Ne računamo na tebe sljedeće sezone. Znači, umjesto Kovača, ja sam postao bivši. Kad sretnem Kovača, a srest ću ga, pitat ću ga kako bi on reagirao da mu igrač u poluvremenu puši.
Poraz od Lyona 7-1 u posljednjoj utakmici skupine Lige prvaka bio je jedan od najtežih klupskih poraza. Blamaža nad blamažama, Tu je i krenulo ironija na Jurčićev izraz kontrolirani nogomet. Iako, Kruno je objasnio što je smatrao pod tim izrazom.
- Igrali smo kontrolirani nogomet. To znači da diktiraš ritam izvođenja utakmice. Mi smo Brazilu nametnuli kontrolirani nogomet. Pobijedili smo Helsinki 3-1 u Finskoj i u uzvratu nisam htio napadati. I pobijedili smo golom u 90. minuti, a mene su mediji ispljuvali, kakav je to nogomet, nisu me htjeli... A kasnije je Pep Guardiola igrao kontrolirani nogomet.
Trenirao je Kruno i Alena Halilovića.
- To je bio neviđeni talent. Da sam ja imao takav talent igrao bih istovremeno u Barceloni i Realu. U kadetima je znao predriblati pet igrača, sam je sve radio. A onda sam imao neko testiranje na DIF-u i rezultati su bili poražavajući. Alen je imao rezultate u seniorskoj konkurenciji kao dijete od 12 godina. Tu je bila jako loša reakcija okoline, pričali da ćemo upropastiti Alena, ovo, ono.. A nitko nije pazio ni obraćao pažnju na dečka, gledalo se kratkoročno,,,