U Dinamu su uzburkali unutarnje redove odlukom o smanjenju plaća igračima, stručnom stožeru i radnoj zajednici. Ova odluka nije pala na 'plodno tlo' samo među igračima prve momčadi koji, za sada, ne prihvaćaju stav kluba o gubitku dijela mjesečnih primanja. Igrači bi se trebali odreći trećine plaće, jednu trećinu bi dobili najkasnije šest mjeseci poslije prve sljedeće službene utakmice, dok bi im jedna trećina normalno sjedala na račun.
U Hrvatskoj profesionalni sportaši nisu zaposlenici kluba već samostalni obrtnici pa si sami moraju uplaćivati doprinose. Samim time nisu obavezni prihvatiti ovakve ili slične mjere, kao što su to obavezni profesionalni nogometaši u inozemstvu. I to cijelu stvar čini specifičnom, pitanje je kako će se ova stvar razviti sljedećih dana, hoće li igrači svoju pravdu protiv kluba tražiti i na sudu. To je, ipak, teško zamislivo.
Cijela priča oko smanjenja plaća u ovom trenutku ima smisla, a u klub su sa sportskim direktorom Zoranom Mamićem na pregovore u ime igrača stigli Arijan Ademi, Emir Dilaver i Mario Gavranović. Oni nisu prihvatili predloženo smanjenje ugovora, a klupsku odluku o rezanju plaća ostali su igrači dobili i u zajedničkoj WhatsApp grupi. Nenad Bjelica je pak svoje razgovore sa sportskim direktorom odradio telefonskim putem, također odbio smanjenje ugovora..
Klub ne dopušta intervjue s igračima (Ademijem) da vidimo što 'modre' u ovoj priči toliko muči. Smanjenje, postotak oduzete plaće ili cijeli modalitet kakav su osmislili u Dinamu. A tu je puno toga u zraku. Igrači bi u sljedećih šest mjeseci primali tek trećinu plaće, a za tri mjeseca je (ako se stvar s epidemijom korona virusa normalizira) - ljetni prijelazni rok.
Neki bi igrači mogli napustiti Maksimir, odmah potpisati ugovore s novim poslodavcem (klubom). U tom se slučaju prvo raskida njihov dosadašnji ugovor s Dinamom, pa bi tako ti igrači ovom odlukom kluba ostali i bez 66 posto važećih primanja. Što je, realno, jako puno. Oni pri tome ne bi dobili niti onaj dio koji bi trebali dobiti 'šest mjeseci poslije prve sljedeće službene utakmice'.
Tako je bilo i u prošlosti, igrači koji bi bili prodani u ljetnom periodu ne bi dobili predviđene bonuse za osvajanje prvenstva ili Kupa jer Dinamo nema načina kako im isplatiti taj novac kada više nisu igrači kluba. Nogometaši Bayerna i Borussije Dortmund odrekli su se 20 posto svojih primanja, dok su u Maksimiru u startu krenuli s 33 posto, pa za drugi dio ubacili i odgodu plaćanja.
Opet, Dinamovi su se igrači poslije odbijanja ovog smanjenja plaća morali oglasiti. Putem klupskih stranica, društvenih mreža ili medija, potpuno svejedno. I ispričati svoju priču. Teško je povjerovati da u ovom trenutku kod njih ne postoji gesta dobre volje, pa i da nisu svjesni krizne situacije kakva Hrvatsku nije pogodila još od Domovinskog rata. I oni su 'mali milijun puta' sudjelovali u humanitarnim akcijama, pokazali veliko srce, a sada bi ih ovaj potez na neki način mogao 'označiti'.
Dinamo bi do daljnjega, s oduzimanjem plaća ili bez toga, normalno funkcionirao. Prihodi od ulaznica i TV prava u ovom bi dijelu sezone bili mizerni, a Skupština kluba je u 2018. i 2019. godini prikazala 81 milijun kuna neto (ne bruto!) dobiti. Istina, dio financijskih problema stiže još iz 2017. godine kada je Dinamo rashodovao 112 milijuna kuna (bruto). No, sada je tu jjoš novac od transfera Danija Olma, a klupska blagajna će se dodatno puniti i nekim drugim stavkama (poput postotka transfera Rrahmanija u Napoli).
Zagrepčani mogu živjeti na 'visokoj nozi', no pitanje je do kada. Klupski proračun, također prema Skupštini, iznosi 50-ak milijuna eura godišnje. Najveća stavka u klupskim prihodima su izlazni transferi, a njih zbog odgode Europskog prvenstva, pa i određenom vremenskom periodu bez nogometa na ljeto i ne bi trebalo biti. Barem ne u tolikom broju i s tolikim ponudama na kakve su u Dinamu računali.
Također, situacija oko nastavka prvenstva sasvim je nejasna, a u Dinamu nisu sigurni ni hoće li im na ljeto stići zakazane rate za transfere Filipa Benkovića u Leicester i Ivana Šunjića u Birmingham. U ovoj priči za sada nema pobjednika, a sve bi bilo puno drugačije, samo da je u Maksimiru bilo malo više pameti i razumijevanja između uprave i igrača kluba...