To je to što me zanima!

Dinamo i Zagreb štošta mogu ako su neki dovoljno daleko...

Da se bodovi dobivaju za ljubav i strast prema Dinamu, ali i štetu za njega, Mamić bi bio neporažen. A danas je uspjeh koji je čekalo nekoliko generacija gledao iz druge države
Vidi originalni članak

Starčić je narezao kruh na kockice, otvorio paštetu, na stolu malo točeno. Sjedio je za najlošijim stolom za gledanje utakmice. Odmah ispod ekrana. Dinamo – Spartak, mala svečanost. Dinamo je poveo. Ekipa za mojim stolom “gol!” je viknula tonom kojim kazališni glumci šapću da ih se čuje u zadnjem redu. Starčić se okrenuo prema nama.

Pogledom je pitao vodi li Dinamo. Kimnuli smo mu. Škicnuo je telku, kao da ne vjeruje, da se uvjeri da je istina. Podigao je ruke, slavljenički protresao šake iznad glave i nastavio jesti kruh i paštetu.Iz radničkog kafića otišao sam u lokal čija publika pije craft. Za razliku od polupraznog kafića proletarijata, prekarijata i osiromašenih penzića, lokal za ekipu koja ima neku lovu, gdje malo pivo košta za trećinu više nego u susjednom veliko, bio je prepun.

Nekoliko ljudi je stajalo kod šanka, čekalo stol. Mnogi su ponijeli čips, kikiriki i ostale grickalice. Utakmicu su gledali na po’ oka. Dinamo im je nevažna sporedna stvar. Golovi su se slavili dosta glasno. Ali kratko. U isto doba urednik Expressa je na Facebooku postao video. Publika pjeva Grdovića, “za Dinamo dao bih sve”. Ljudi ne odlaze sa stadiona. Produžavaju užitak do krajnjih granica.

Dinamo je opet naslikao Zagreb. Ljubav koja ne pita za suparnika. Dođe na stadion. Razmaženost koja emocije uvjetuje Realom, bilo kojim velikim klubom, ili trijumfom. Socijalu i srednju klasu. Zagreb koji skoro pa umire. Skuca zadnju lipu da se počasti paštetom i pivom, uz Dinamo. Zagreb koji je po nekim ekonomskim kriterijima osamdeset posto Hrvatske.

Dinamo je opet pokazao da je Zagreb stvoren za nešto više. Zagreb je ponašanjem u Maksimiru pokazao da je Dinamo stvoren za nešto više. Prije više od deset godina napisao sam. Da postoji natjecanje u kojem se bodovi dobivaju za ljubav, strast prema Dinamu s jedne, a štetu za Dinamovu reputaciju s druge strane, Mamić bi umro kao nepobijeđeni prvak. I tko zna koliko godina ga nitko ne bi dostigao. 

Tad mi na kraj pameti nije bilo da će san nekoliko generacija gledati iz druge države. A desetke tisuća ljudi razglabat će za što su Dinamo i Zagreb sposobni ako je nekoliko ljudi dovoljno daleko.

VIDI OVO! ZABAVA: Riješite kviz i saznajte koji ste burek.

Idi na 24sata

Komentari 9

  • marac1996 10.11.2018.

    Vidim velika većina gleda samo ravno i ne vidi prst pred nosom, onaj koji misli da Mamić više nije u Dinamo je u krivu naravno, ali pričat mi da je on stvorio sve u Dinamu je bezveze pričati, Dinama je bilo prije Mamića i bit će ga i poslije njega...Svaka mu čast, odličan manager, utopio bi i mene za 10 mil., ali govorit da je to za dobrobit Dinama je apsurd! Ako je tako onda neka si privatizira taj isti Dinamo i svojim novcima radi što ga je volja, naše neka ostavi na miru... Budžetom kojeg ima Dinamo može svake godine prošetati ligom, Mamić je ostavio na životu Hajduk i Rijeku, diktira HNL-om kako ga je volja, zar je uspjeh Dinama da bude prvak ovako jadne lige?! Svaka čast dečkima, igraju odlično i gušt mi je gledat svoj Dinamo...Stadion ne liči na ništa, prodano je hrpa talenata za ogromne novce, dolaze stalno novi talentirani klinci, imamo sve preduvjete za dobre rezultate, a vi nakon ne znam kolko godina neuspjeha i usranog rada vašeg Zdravkeca veličate tog istog čovjeka za ovaj Dinamov povijesni uspjeh?!

  • 10.11.2018.

    Tomislav Birtić štošta bi mogao ali nikako ne može napisati dobar članak jer svi mi koji smo "daleko" zgražamo se svaki put kad izbaci svoju "kolumnu" koja baš svaki put "fascinira"

  • freeshooter 10.11.2018.

    Gdin Tomislav, Vi ne zaslužujete biti novinar, jer niste u stanju perceptirati i vidjeti dalje od vašeg nosa, ako nemožete radi, neznama čime uvjetovane blokade, i mržnje, shvatiti da je današnji europski Dinamo iz ničega podigao Maminjo, te da je isti jedan od najvećih europskih nogometnih menagera, te da se i današnji rezultati ostvaruju radom istoga, nemojte pisati. Ima toliko mnogo djelatosti koje možete obavljati sa trošenjem mimimalnih moždanih resursa, a da pri tome ne trujete ljude nepotrebnom mržnjom i zavisti.

Komentiraj...
Vidi sve komentare