Pred Dinom Levačić posljednja je prepreka na njenom putu prema cilju, preplivavanju sedam najizazovnijih i najtežih maratona na svijetu – "Oceans seven" . Projekt je započeo 2017. godine preplivavanjem tri velika maratona, Mostovi Manhattana, Prolaz Catalina i La Manche, kao prva osoba iz Hrvatske kojoj je to uspjelo te tek šesta osoba u svijetu koja je to napravila u svega 90 dana razmaka.
Nakon te tkzv. "Trostruke krune", projekt se nastavio 2018. preplivavanjem kanala Molokai, potom 2019. kanala Tsugaru, a nakon prisilne stanke zbog pandemije korona virusa 2022. godine je preplivala Gibraltar i Sjevernog kanala. Do kompletiranja "Oceans sevena" preostao joj je još 23 kilometra dugi Cookov prolaz između Sjevernog i Južnog otoka na Novom Zelandu, čime bi postala tek 23. osoba na svijetu koja je to uspjela. A ako ga ispliva ispod 8.5 sati automatski postaje najbrža osoba u ukupnom zbiru svih sedam maratona. U muškoj i ženskoj konkurenciji!
- Kada je prije 23 godine Dina krenula na bazen na Poljudu bio je uspjeh da uopće uđe u bazen, za mene kao roditelja bio je uspjeh kad bi mi trenerica kazala da je smočila nogue – otkrila nam je mama Željana Levačić i dodala kako je posebno ponosna na to što je Dinam osim sportskih uspjeha jednakon vrijedna i u privatnom životu, trenutno je na doktoratu na Medicinskom fakultetu na kojem se nedavno i zaposlila i kao asistent te radi na projektu istraživanja mentalnog zdravlja mladih.
Dina sutra leti za Novi Zeland, termin za preplivavanje je između 14. i 18. ožujka, a ona se nada da će to biti baš 24. ožujka, kada slavi 27. rođendan.
- Priča s Cookovim prolazom i svim ostalim kanalima traje preko 20 godina i nadam se da ću uspjeti upisati svoje ime među one koji su uspjeli, a tim ei imena bezbroj ljudi koji su stajali iza mene i sve mi omogućili. Imala sam sreću da sam u svakom trenutku života i karijere nailazila na predivne ljude koji su mi pružali podršku kad mi je najviše trebalo - kazala je Dina uoči puta.
Svaki od sedam kanala ima svoje karakteristike i zamke.
- Catalina je na papiru najjednostavnija, ali meni je to bilo prvo noćno plivanje, bila sam neiskusna, popila sam kavu zbog koje mi je bilo muka, svijetleđi planktoni su mi stvarali dodatnu mučninu, povraćala sam..., a uoči starta je ispred mene izronio jedna morski lav i dobro me uplašio. La Manche pamtim po čekanju i hladnoći, sedam dana je bio okvir u kojem sam trebala plivati, na koncu sam plivala tek osmi dan, vani je bilo pet stupnjeva, gusta magla, jake struje koje su me nosile i produžile plivanje... Na Hawaima se doslovno dogodi jednom u deset godina da se ne pliva po planiranom rasporedu, a u moj termin je upao uragan pa sam također plivala izvan termina, po tri metra visokim valovima. Bilo je i malo straha od morskih pasa ali na koncu su me najviše mučile meduze koje su me ispekle od glave do pete, tako da nisam mislil ani na mučninu, ni na morske pse...
- Japanski Tsugaru je također jako zahtjevan zbog struja i vjetrova, ali na koncu je meni bio jako povoljan jer me pratilo lijepo vrijeme. Gribraltar je zahtjevan zbog česte promjene politike u Maroku, doslovno sam saznala sat i pol prije strata da ću uopće plivati jer Marokanci izdaju dozvolu samo ako su temperatura, smjer i brzina vjetar i struja unutar zadanih gabarita. A poseban su problem i brodovi kojih je jako puno u tjesnacu i koji se moraju prilagođavati. N akoncu sam imala povoljne uvjete a i struje su me gurale u pravom smjeru. Sjeverni kanal je bio posebna priča, nakon pauze zbog korone sam krenula li su me izvukli iz mora 5 km prije cilja zbog sigurnosti i zdravlja, pa sam drugi put odlučila plivati u tajnosti. U Splitu je bilo milijun stupnjeva, a tamo 13-14 koliko je tamo. Opet je bilo problema oko termina, na kraju sam umjesto druga plivala prva, riskirala sam i pogodila, plivala sam po suncu pa nije bilo toliko hladno. Jedino me 50 metara prije cilja pogodila meduza...
Ostao je još zadnji, kanal između Sjevernog i Južnog otoka na Novom Zelandu.
- Ovaj je zadnji ali i najzahtjevniji, prije svega logistički. Gospodin koji organizira plivanje je iznimno težak za komunikaciju, zna se dogoditi da godinama ne odgovori na mail, imate osječaj kao da pričate s fiktivnim likom. Prijavila sam se prije šest godina i evo, dobila priliku. Financijski je najzahtjevnije, skupo je putovanje, i samo preplivavanje je skupo jer te prate dva broda, pa smo se odličila za crowfounding kapanju i izrazito sam iznenađenja i počašćena brojem ljudi i količinom novca koji je skupljen. Zahvalna sam svakome tko je donirao bilo kakav iznos jer je u današnje vrijeme teško, svi teško živimo i izdvojiti bilo što nije lako... Nadam se da ću opravdati povjerenje - kazala je Dina i dodala:
- Pričala sam s pomorcima koji su tuda plovili i iznenadili su se da ću plivati tim kanalom jer je jako opasan. I zbog vjetrova, i zbog različiti rećžima plima i oseka na otocima zbog kojih su struje iznimno jake. Toliko da je najbolji rezultat 5 sati, a neki su plčivali i preko 16 sati. Idealna putanja je 23 kilometra, ali zna to biti i daleko više. Nadam se da ću uspjeti isplivati za manje od 8.5 sati jer bi u tom trenu postala zbirno najbolja u povijesti na "Oceans seven" No to je sporedan cilj, glavno je preplivati, rekord bi bio šlag na torti.
Dina se za ovaj zahtjevan poduhvat pripremala u Splitu, plivala je u moru, a ljeti u rijeci Jadro u kojoj je temperatura oko 14 stupnjeva. I kaže da je nije strah neuspjeha zbog jakih vjetrova, struja...
- Ja sam po prirodi takva da se ne nerviram oko stvari na koje ne mogu utjecati. Nema se smisla nervirati... Žao će mi biti ako ne dobijem priliku plivati, ali ako skočim u more i sve bude u mojim rukama i nogama, onda je sve lakše. Znam da je sve na meni i teško će me netko izvući iz mora, osim ako budem u životnoj opasnosti.
Iako je pred njom još taj jedan izazov, Dina ima planove i za dalje.
- Najprije bih zaokružila ovu priču pa ćemo o daljnjim planovima. Oni postoje, plivat ću u humanitarne svrhe, pa i u sportske, želim se treći put okušati na dionici Vis – Split, ali ima godina za to. Vis je tu, neće se pomaknuti... Ali o tom po tom, korak po korak... zaključila je Dina, koju su došli podržati prijatelji i ljudi koji su joj pomogli da krene u ovaj poduhvat, Darko Hrelj, Lea Ćaleta, Cibila Cajžek Šušmelj i gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević.