Godine 2018. u Hrvatskoj bila je drugačija od drugih. Bez obzira na vrijeme, nama je uvijek bilo sunčano, bez obzira na raspoloženje, osmijesi su bili na svim licima naših starih i mladih, bez obzira na dob dana, uvijek je bilo pravo vrijeme za navijanje i slavlje uspjeha naših Vatrenih! Ipak, nakon sreće, iščekivanja, uzbuđenja, pjesme, skakanja i ludosti, dan kada su se dečki vraćali u domovinu bila je moja najdraža nogometna uspomena! Nisam ludi nogometni fan, ali tada sam znala svaki detalj! S prijateljima sam se ukrcala na vlak u Ogulinu i na trgu smo bili već u 10 ujutro. U dresovima, nasmijanih lica, sa zastavama u rukama i s veseljem čekali smo naše Vatrene. Trajalo je satima, a nama se činilo da su minute... Napokon, kada su došli, suze su krenule same, glas ne nestao, a u meni osjećaj ponosa kao nikad u životu. Kao da sam dio njih, odnosno kao da su oni dio mene...i sva vesela lica, svi ti ljudi različitih sudbina odjednom su bili jedan osjećaj, jedan ponos i jedno srce! Nikada, kao te 2018., u zraku nisam osjećala toliku sreću koja je prštala iz svake ljudske pore, iz svakog dijela svemira, u ovoj našoj lijepoj i ponosnoj Hrvatskoj!

2018.: Frendovo obećanje: ako Vatreni prođu Ruse, idemo za Moskvu. I stvarno se desi… idući čitav dan (nedjelja) proveden u traženju ulaznica preko FIFA-inog portala (pa čak i propuštena misa :)) - ništa. Ponedjeljak, radni dan: od 8 ujutro na poslu i evo ih preko HNS-a!!! Panika… brzinsko bukiranje letova, smještaja. Idući dan je već polazak, paralelno traženje šefa da mi odobri ispunjenje dječačkog sna (pristao je naravno ;)). Kako frend i ja živimo daleko udaljeni, nalazimo se u razmaku od 2h na istoj zračnoj luci u Moskvi. Sve ostalo je povijest: … propao bukirani povratni let jer smo ostali na finalu, 3 dana potraga za ulaznicama za finale, upoznali Hrvate iz Hong Konga, stvorili prijateljstva koja i danas drže jer nas povezuje nešto posebno - neprocjenjivo iskustvo. Naježimo se kad se prisjetimo i gledamo slike…

Moj najdrazi a ujedno najtuzniji dan kada je Hrvatska pobjedila Englesku u Rusiji. Nekako sam kupio kartu na crno (za 500€) avionsku kartu i krenuo sa autom do zracne Luke udaljene 300km od mog mjesta u toj zurbi i nervozi sam uzeo ZENINU putovnicu naravno nisam mogo u Avion, jer nisam imo svoju Putovnicu. Sve je propalo!!! Tu pobjedu sam gledo na TV. Ostat ce mi u dugom sjecanju. Sada imam svoju Putovnicu a nemam KARTU za Katar😭⚽️