Bio je to jedan sasvim običan put u Koprivnicu, kakvih je bilo mnogo.

- Trebao nam je bod da osiguramo Ligu za prvaka. Složili smo megamomčad i pričali smo kako uhvatiti Hajduk, koji je bio prvi - prisjetio se tog 19. ožujka 2005. Marijan Buljat.

No, odmah po izlasku iz busa, u očima igrača vidio se strah. Ne onaj strah kao kad su izlazili na Santiago Bernabeu, već onaj "što ako nešto slučajno krene po zlu"... Luka Modrić i Eduardo da Silva nisu putovali u Koprivnicu, bili su ozlijeđeni, no Buljat, Sedloski, Pranjić, Ljubojević, Mujčin i ostali trebali su biti dovoljni za Šomocija, Karabogdana, Bodrušića... Na kraju krajeva, Dinamu je dosta i bod. U tom trenutku veća je bila šansa da Anto Kovačević i Ljubo Česić Rojs osnuju istospolnu zajednicu nego da Dinamo izgubi u Koprivnici.

- Nakon sat vremena na semaforu je bilo 3-0 za Slaven Belupo. Mi smo se pogledavali, bili smo u šoku. Kao da su nam se noge odsjekle. Cijelu tu sezonu ništa nam nije išlo. Stvarali smo prilike, ali nismo mogli ništa zabiti. Tako je bilo i u Koprivnici. Kao da se sve urotilo protiv nas. Nakon utakmice Zdravko Mamić nas je tješio, rekao je: 'To je sport, nekad se mora i izgubiti. Glavu gore, sljedeće godine bit ćemo prvaci' - kaže Marijan Buljat.

Od kandidata za naslov Dinamo je postao predmet ismijavanja. Smijali su se svi, tko je stigao. Čak i dinamovci. Liga za "bedaka" dobila je na promociji.

- Uprava je složila megamomčad, dovedeni su Pranjić, Ljubojević, vraćen Sedloski. Na polusezoni je stigao Luka Modrić, bio je tu Eduardo... Još ne mogu objasniti kako smo tu utakmicu izgubili. Trener je bio Ilija Lončarević. Sjećam se da je otišao nakon te utakmice. Bilo je to drugo vrijeme, čak i kada smo igrali u Ligi za ostanak na stadionu je bilo puno navijača. Nakon poraza uprava nam je dala tri dana slobodno, da razbistrimo glave. Prvi protivnik bio je Međimurje. Izlazimo na stadion, kad na tribinama više od 10.000 navijača. Zabili smo im pet komada i shvatili da nije sve tako ružno, da navijači vole klub i moramo im vratiti već sljedeće sezone. Tada je došao Josip Kuže, doveden je Vedran Ćorluka i krenulo je sjajno. Pobjeđivali smo lakoćom, a cijeli grad je živio za klub. Bila mi je to najbolja i najdraža sezona u karijeri - kaže Buljat.

Za Dinamove navijače je doista bila idealna. No, 19. ožujka 2005. ostat će upamćen kao dan kad je Dinamo bio predmet ismijavanja. Mali, tromi, Fićo ostavio je iza sebe skupocjeni Lamborghini.