Bio sam kapetan ekipe Đakova, točno kada je Denis ušao u prvu ekipu, a imao je tada svega 15-16 godina, prisjetio se Tomislav Bošnjak (34) svojih prvih zajedničkih utakmica s tragično preminulim sugrađaninom Denisom Totom, koji je u petak izgubio život u 28. godini nakon fizičkog napada ispred noćnog kluba u Skoplju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Bošnjak, danas rukometaš Poreča te kapetan hrvatske rukometne reprezentacije gluhih, bio je, štoviše, i Denisov susjed u rodnom Đakovu.
- Živjeli smo 100 metara jedan od drugog, zajedno smo išli na trening, ja bih ga vozio pa vraćao i kući. Čak on nije ni predugo trenirao rukomet, ali bio je ljevak, živahan, išao je glavom kroz zid. Odigrali smo zajedno tu jednu sezonu prije nego sam otišao u Umag, pa sam potom s Umagom ušao u prvu ligu, a Denis sa Đakovom i bili smo na suprotnim stranama.
Svi će reći, Denis je bio dečko koji nikoga ne bi krivo ni pogledao...
- Tako je bio pozitivan, dobar, nikakav sinonim za probleme, depresiju, uvijek nasmijan, zabavan. Imao je fore koje su bile ultra smiješne. Lijepo je odgojen kao i brat. Za ovo sve saznao sam još u četvrtak navečer i mislio sam da nije toliko strašno, fizički je uvijek bio perfektan. Čak i kad je teško ozlijedio koljeno, vratio se za četiri mjeseca, to rijetko tko može. Kažem, kad sam čuo prvu vijest, mislio sam Denis je to, izvući će se.
Nažalost, nije... Dok je jedna informacija iz Skoplja mijenjala drugu...
- Sve to, pa zataškavanje... Mogu misliti kako je samo obitelji. Njima je najgore. Denis je bio drzak samo na terenu i zato je bio dobar igrač. Ma, nepojmljivo mi je da bi njega netko krivo pogledao, a kamoli digao ruku na njega. Proveo je ovdje u Poreču, u kojem sada igram, samo šest mjeseci i suigrači su u to malo vremena upoznali koliko je bio dobar...