Čim sam sjeo u auto koji me vozio na trening, razmišljao sam kako će biti, što moram reći, kako se ponašati... Došavši u kamp, dočekao me trener Carlo Ancelotti.
- Opusti se, sve će biti u redu - rekao mi je Ancelotti primivši me za ruku. Vodio me prema svlačionici. Otvorio je vrata, a unutra je sjedila kompletna momčad Chelseaja.
- Dečki, ovo je Matej - predstavio me Ancelotti. Gledao sam okolo. Ashley Cole, Drogba, Balack, Essien, Anelka, Lampard... Svi gledaju u mene. A onda se podigao Drogba.
- Ajde, reci nešto. Ali na engleskom - gotovo da mi je zapovijedio. Malo sam se preplašio. Što sad?
- Chelsea je najbolji klub na svijetu - ispalio sam, a Drogba me zagrlio.
- Tako se to radi - rekao je.
Strah je nestao. Ma kakav strah, bio sam najsretniji na svijetu. Izašao sam na travnjak i počeo trenirati. Ancelotti nas je razvrstao u dvije momčadi i igrali smo na skraćenom terenu. Nakon desetak minuta igre prema mom golu krenuo je Anelka. Vaauuuu! Nicolas Anelka ide prema meni. Kao da sanjam. Puknuo je, a ja sam obranio. Nevjerojatan osjećaj. Nakon treninga Cech, Hilario i ja ostali smo još desetak minuta. Igrači su nam malo pucali. Završivši s treningom, vozač me odveo u hotel. Legao sam u krevet i razmišljao: 'Ej ljudi, pa ja sam u Chelseaju!’.