Domaćini smo SP-u i, da si ne lažemo, izraziti favoriti. Hrvatska rukometna reprezentacija je favorit gdje god igrala, a pogotovo sada kad igramo doma, pred svojim navijačima.
No uz nas su tu još tri ili četiri reprezentacije koje su spremne otići do kraja. Prije svih tu mislim na Francuze, Dance, Španjolce i Nijemce, reprezentacije koje su na svakom velikom natjecanju redovito u samome vrhu. Ne bi me začudilo da između njih uskoči i neki autsajder, momčad koja bi bila nešto poput nas kada smo 2003. godine na SP stigli kao gubitnici i na kraju osvojili zlatnu medalju. Dosta reprezentacija dolazi s pomlađenim momčadima i tu vidim dodatnu šansu za nas. Mi smo idealan spoj iskustva i mladosti, imamo igrače koji bi na ovom SP-u mogli zablistati.
Do sada su domaćini natjecanja uvijek stizali barem do polufinala, ali to nije nikakvo jamstvo. Treba ići utakmicu po utakmicu, štedjeti se protiv lakših protivnika, više rotirati igrače. Važno je samo da su nas do sada zaobišle ozljede, nadam se da će tako ostati do kraja natjecanja. U dva tjedna treba odigrati deset utakmica, to je suludi ritam, treba sve to izdržati.
No dečki su maksimalno 'nabrijani’, čujem se s njima svaki dan i puni su samopouzdanja. Jedva čekaju da prvenstvo počne, da istrče na teren. I ja jedva čekam da počne. Naravno da idem u Split navijati za Hrvatsku. Ne bih to propustio, trebat će im podrška navijača, vjetar u leđa...