Bio je baš 22. siječnja, kao danas. Godina 2004. Nikad Hrvatska do tog dana nije na velikim natjecanjima pobijedila Španjolsku. Nikad. U Tivoliju, dvorani u Ljubljani, bilo je 3.500 hrvatskih navijača. Pjesma, fešta, kao danas u Austriji. Vodili smo 29-28, već se osjećala pobjeda u zraku, kada je Garcia, 16 sekundi prije kraja, zabio s krila za 29-29. Šteta, opet ništa.
Španjolci su, naravno, odmah napravili prekršaj, Lacković je vratio Baliću... Eh, da. Ivano je stajao na deset, jedanaest metara od gola. Da je netko drugi na golu, a ne Barrufet, možda se i može pokušati... Ali..da je netko drugi, a ne Balić, možda i ne bi probao. Ivano je opalio, a kako je sirena označila kraj, tako je lopta ušla u gol. Seizmološki zavod se i danas kune da je tog trenutka zabilježeno podrhtavanje tla u Hrvatskoj.
- Jesam li vidio gdje šutiram? Jesam, vidio sam gdje pucam tu zadnju loptu. Golman je stajao na prvoj stativi, vidio sam rupu, a koliko sam mogao precizno opalit, očito dosta. Bilo je slađe tako dobiti nego s deset razlike - rekao je Ivano Balić.
I tada, kao i danas u Austriji, dvorana je bila prepuna hrvatskih navijača. Bila je to prva pobjeda Hrvatske protiv Španjolske. Susretali smo se kasnije i na Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, no ta prva uvijek će ostati upamćena,.
I ona u Francuskoj 2017. Četvrtfinale svjetskog prvenstva. Nitko nam nije davao nikakve šanse, a onda je Marko Mamić, kojeg je malo tko znao, odlučio da će to biti njegova večer. U prvih 30 minuta zabio je zbunjenim Španjolcima osam golova. Osam. U 30 minuta. Do kraja je dodao još jedan, onaj ključni za pobjedu i prolazak u polufinale.
- To mi je bila utakmica karijere. Nakon utakmice ni sam nisam znao koliko sam golova zabio - rekao je Mamić, junak te pobjede.
I, da, Entrerrios je igrao u obje utakmice. I te 2004. i 2017. Igrat će i danas. Kad je zaigrao za prvu momčad, Marin Šipić tek se rodio. Tu su još i Macheda, Guardiola, Aguinagalde, Sarmiento, Morros... Daleko najstarija momčad na Euru s prosjekom iznad 30 godina.
- Vjerojatno im je velikoj većini ovo zadnje prvenstvo. Ali, igraju dobro, unatoč godinama. Lepršavo, imaju širinu, baš su dobri. Bit će ovo prava borba - rekao je Luka Stepančić.
Hrvatska je nakon te pobjede u Montpellieru otišla u Pariz na polufinale. Baš kao što će nakon ove utakmice otići u Stockholm. Nadamo se, s prvog mjesta. Jer, danas je taj dan, 22. siječnja, kao te 2004. Dvorana je, kao i tada, puna hrvatskih navijača. Sve je spremno za reprizu. Pa i s golom u posljednjoj sekundi. Slađe je, kako kaže Balić. Ajmo, "kauboji". Ili - na španjolskom - vamos, vaqueros!