Iza Eme Guskić, rukometašice Bjelovara, je sjajna sezona. Klub je četvrtom pozicijom osigurao plasman u Europi, a 19-godišnja polivalentna vanjska igračica je treća na listi strijelaca. No, svakako da svojim najvećim uspjehom u rukometnoj sezoni čije su zavjese spuštene prošlog tjedna smatra debijem u reprezentaciji Hrvatske na HEP Croatia cupu. Dojmovi iz reprezentacije iako je prošlo mjesec i pol dana od Umaga su još uvijek svježi i kao i svakom sportašu su ono što će pamtiti cijeli život. Taj debi u dresu protiv Brazila.
- Postoji samo jedna riječ kojom bih opisala taj trenutak kad sam stala uz bok suigračicama koje su osvojile broncu na Europskom prvenstvu. Osjećala sam se kao da sanjam slušajući himnu. Doduše, nastupala sam za juniorsku repku, ali je ovo ostvarenja sna - gotovo u dahu ispričala nam je stasita rukometašica.
Na visinu od 180 centimetara rasporedila je 73 kilograma i kaže da joj je to idealna težina. Na primjedbu da bi joj možda koja brojka na vagi dala veću masu i probojnost, Ema je osmijehom i kimanjem glave jasno stavila do znanja da ne bi ništa mijenjala.
Po prirodi uvijek vedra, vesela, ovaj put nam se činilo da joj osmijeh ne silazi s lica. Uostalom tako je i izgledala kad smo se sreli na pauzi između fakultetskih obveza. Uskoro počinju ispitni rokovi i sad je sva u knjigama, jer treba riješiti i prvu godinu faksa. No, ipak smo se vratili na rukometne teme, te smo ju upitali je li taj široki osmijeh koji ne silazi s lica posljedica utjecaja Ćamile Mičijević, na što je opet odgovorila osmijehom. Izgleda da je osmijeh zaštitni znak reprezentacije, ali i svih novih igračica izbornika Nenada Šoštarića, koji je zbog izolacije propustio ovo okupljanje. Ova 19-godišnja "naturalizirana" Bjelovarčanka koja će koncem studenog proslaviti 20. rođendan, pod zastavu je uvrstila izbornikova pomoćnica Snježana Petika.
Što je i razumljivo, jer se Ema svojim doprinosom momčadi u mnogim susretima pokazala poput lokomotive koja nerijetko povuče i cijelu kompoziciju zvanu ŽRK Bjelovar.
Ema dolazi iz rukometne obitelji. Majka i pet godina starija sestra su igrale rukomet u Dardi od kud je i ponajbolja igračica Bjelovara. Nakon Darde i Osijeka, stigla je u Bjelovar prije tri godine. Kaže da je povukla pravi potez jer je sa uspjehom završila Gimnaziju i postala brucoš.
Roditelji su je u Dalju "potjerali" s osam godina u rukometnu dvoranu, da bi se šest godina kasnije preselila u dvoranu rukometnog prvoligaša iz Osijeka.
- Po završetku drugog razreda gimnazije pozvali su me u Bjelovar i procijenila sam da mi ta sredina više odgovara za napredak. Nisam pogriješila i ostajem tu unatoč nekim ponudama. U te tri godine napravila sam golemi iskorak koji me doveo i do reprezentacije - pojašnjava nam svoje rukometne korake.
Priča da ju je teško iznenaditi i šokirati, ali da su joj noge zadrhtale kad je dobila poziv za reprezentaciju, ali i kad je uvrštena u sastav.
- Treninzi koje priprema izbornik i trenerica Petika su gotovo identični. Sviđa mi se što se ništa ne prepušta slučaju. Dosta se radi na fizičkoj spremi, taktici i razgovara se o protivnicima. Taj pristup se pokazao dobitnim, jer to pokazuju rezultati - analizira rad debitantica u reprezentaciji.
Najteže joj je jutarnje buđenje, jer iznad svega voli spavati. Ne stavlja budilice u tanjure i lonce, jer je to metoda starijih generacija, već tempira pet i šest alarma i poput grogi boksača diže se na onaj zadnji. Prekid prvenstva smatra lošom solucijom.
Na rastanku smo ju upitali gdje se vidi kroz par godina.
- Završetak fakulteta, ustaliti se u reprezentaciji i na temelju toga povući daljnje korake. Naravno, moram sve u igri izbrusiti. Od igre u obrani do igre u napadu… - pojašnjava svoje planove Ema.
Djevojka koja ozbiljno korača rukometnim stazama i tjera fakultet, jer od rukometa, barem u Hrvatskoj, se ne živi. Dok smo se pozdravljali, pogledali smo njezine prste poput pijanistice.
- Žao mi je što se nisam okušala i u sviranju klavira, ali rukomet je na prvom mjestu.