Dario Šarić jedanput je otkrio kako bi se želio okušati u žongliranju jer smatra da bi mu ono moglo pomoći u koordinaciji. Zato smo ga spojili s ponajboljim hrvatskim žonglerom Tomislavom Kozarčaninom, koji ga je uveo u taj svijet.

- Još dok sam živio u Šibeniku, igrao sam se teniskim lopticama, mandarinama i narančama, pokušavao žonglirati... Uvijek sam htio to naučiti, jer ti majstori su najveći zabavljači, a sad mi se pružila prilika da probam - rekao je Dario.

Kozarčanin ga je u Ciboninoj dvorani upoznao s hrpom rekvizitia i dao mu prve lekcije. 

- Odavno tvrdim da ovo može pomoći sportašima kao vrsta treninga. Drago mi je da sam dobio priliku to dokazati - rekao je žongler iz Samobora.

Dario se okušao u žongliranju lopticama i čunjevima, isprobao je “diablo” i “devil stick” te pokušavao balansirati na monociklu. Rekviziti su mu padali na sve strane dok nije stekao malo sigurnosti. Nakon intenzivnih sat i pol vježbi bio je prilično iscrpljen.

- Koriste se sasvim drugi mišići nego u košarci - objasnio je.

Budući da mu je žongliranje lopticama poznato iz djetinjstva, s njima se sasvim pristojno snašao. Čunjevi su već predstavljali veći problem jer su veći i drukčijeg oblika od lopti, koje su mu prirodni “prijatelji”. Na red je zatim došao “diablo”, svojevrsni kalež s identičnim stranama, koji se vrti pomoću užeta. Stalno mu se zapetljavao, djelovao je iznenađeno tim rekvizitom.

“Devil stick”, štap kojim se balansira pomoću drugih štapova, teško je održavao u zraku. No najteže mu je bilo držati ravnotežu na monociklu, pa čak i popeti se na njega. Uspio je pridržavajući se za kontrukciju koša u Draženovu domu, no nije se usudio provozati se, samo penjanje i sekunda ravnoteže s rukama u zraku bili su dovoljni. Doživio je i previše novih iskustava za jedan dan.

Dario je super učenik, sve može iz prve. Košarka je utjecala da mu se tjelesna inteligencija toliko razvije da ovo kod njega izgleda kao dječja igra. Koliko god on misli da nešto nije dobro napravio, mislim da je vrlo dobar polaznik, pohvalio je Šarića Tomislav Kozarčanin.

- S lopticama je sve napravio iz prve, položio je prvu lekciju na testu iz monocikla, a s ostalim rekvizitima malo se mučio, ali to je normalno jer mu je sve ovo novo. Totalno je izbombardiran - kaže kroz smijeh instruktor.

Trening je trajao sat i pol, puno više od preporučene “dnevne doze žongliranja”.

- Idealno bi bilo vježbati od 15 do 30 minuta na dan, to je dovoljno da ta vještina nesvjesno uđe u poboljšavanje sportaševe tjelesne inteligencije - objasnio je Kozarčanin.

Šarić je, uz novu zvjezdicu Barcelone Marija Hezonju, najveći dragulj hrvatske košarke i pohvalno je da se ne libi isprobati nove načine za napredak. Pa makar izgledao kao cirkusant. Cibonini mlađi kadeti koji su trenirali na drugoj polovici terena u Draženovu domu, u čudu su ga gledali. Dariju nije smetalo, bio je potpuno fokusiran na loptice i čunjeve.

- Mislim da bi mi ovo stvarno moglo pomoći za koordinaciju tijela. Sve se vježbe odvijaju u jednome momentu koji se mora dugo držati. Tako je i u košarci. Moraš se brzo aktivirati i dugo držati koncentraciju, tako da ima dodirnih točaka - kaže Šarić, koji je priznao da su mu monocikl i čunjevi bili najteži za savladavanje.

- A najlakše? Ma ništa nije bilo lako za mene. Puno sam se potrošio, ali to je normalno. Nadam se da ću još imati kontakta sa žongliranjem, još nešto naučiti, pa će mi biti lakše - rekao je Dario sa širokim osmijehom na licu jer je ostvario dječački san.

Naposljetku je pohvalio i Tomislava, koji je imao puno strpljenja u objašnjavanju.

- Vrhunski je učitelj! Da su svi treneri u košarci takvi, gdje bi nam bio kraj?! - nasmijao se.