E da sam ja imao ono što ima David Čolina, igrao bih za Real puno više nego što bih sjedio na klupi, rekao je Robert Jarni kad ga je vidio.

A kad nekog mladog lijevog beka tako pohvali najbolji igrač na toj poziciji u povijesti hrvatske reprezentacije, onda te riječi imaju i te kakvu težinu. I nije to Jarni slučajno rekao, dovoljno je bilo vidjeti njegovu hitrinu, centaršut, pa i šut, primjerice kako je Španjolcima zabio s 25 metara volejem u suprotne rašlje..., uostalom, kako je odigrao prvu utakmicu Elitnog kola U-19 reprezentacije protiv Nijemaca u Sinju. Takvi su ga potezi i odveli iz Dinama u Monaco. I nije to bila posebno teška odluka.

U Dinamu mu se više nije ostajalo jer nije bio spreman prihvatiti sve što mu se nudilo, a na stolu je i onako imao tri vrlo primamljive ponude, onu Hajdukovu, za koga je navijao, potom Monacovu koji je vrhunska sredina za razvoj mladih igrača te na koncu ponudu iz snova, onu Barceloninu. Istina, javili su se i Eintracht i Fortuna, no, prve tri su bile najkonkretnije.

Hajduk je bio najuporniji, Krešimir Gojun želio ga je pošto - poto dovesti na Poljud, nudio mu je ugovor van okvira uobičajenih ugovora za mlade igrače, no objektivno, niti je Hajduk mogao konkurirati Monacu i Barceloni, niti bi ga Dinamo ikad pustio najvećem konkurentu, vjerojatno bi ga radije do isteka držao na ledu.

Barceloni ga je preporučio Goran Vučević, no katalonski div želio ga je dovesti samo ako je slobodan. Na koncu je presudila upornost Monaca te njihova spremnost da riješe papirologiju s Dinamom i dovedu ga u Kneževinu. Tako je između Splita, Barcelone i Monte Carla, ljevonogi branič završio u Kneževini, u klub koji je kao nijedan u Europi u zadnjih par godina proizveo i plasirao mladih igrača. Sam spomen M'bappea, Lemara, Mendya, Martiala, Silve..., a svi su prodani za preko 50 milijuna eura, dovoljno je primamljiv da mladi igrač prihvati ponudu kluba koji zna kako prepoznati, oplemeniti i plasirati mladog igrača na tržište.

- To je profesionalni klub koji radi na razvoju mladih igrača, svi su tom cilju posvećeni u potpunosti – kaže mladi Čolina, koji strpljivo čela svoju priliku.

- Nastupam za mladu momčad, odradio sam i nekoliko treninga s prvom i moj cilj je nametnuti se i otići na ljeto s prvom momčadi na pripreme te pokušati izboriti mjesto u momčadi.

Našalili smo se da bi mu to moglo biti lakše ako ga kapetan Subašić malo pogura kod trenera Jardima.

- Teško, teško, ne može mi on puno pomoći. Osim savjetom, bili smo par puta na piću, dao mi je već neke savjete, ali nema ništa preko veze, sve treba zaraditi na terenu... - smije se mladi reprezentativac, kome se očito ne žuri.

- Bilo bi pogrešno žuriti i preskakati stepenice. Mlad sam otišao vani, ima još vremena za mene do 20-21 godine. Naravno da bih volio što prije izaći na profesionalnu pozornicu, ali kad bude, bit će, važno je da moj razvoj ide kako treba. Ako treba i na posudbi, a do tada ću skupljati minute u mladoj momčadi i u reprezentaciji. Monaco je veliki klub, teško je izboriti mjesto, pogotovo jer stvari nisu krenule kako treba od početka sezone. Puno je bilo mladih igrača i rezultat nije bio dobar, no sad se stanje promijenilo i opet ide na bolje.

Čolina je odigrao solidnu utakmicu protiv Nijemaca, bio je jedan od najboljih.

- Ma, cijela je momčad bila dobra, ali što to vrijedi kad smo poraženi. Utakmica je bila teška, igrali smo protiv protivnika koji je dobar u svim segmentima, mi smo također dobro igrali, ispoštovali sve što je izbornik od nas tražio, ali bilo je malo nesreće, primili smo golove na koncu prvog i drugog poluvremena. Nismo imali ni sreće, kad protiv ovakvog protivnika ne iskoristiš svoje prilike, onda je teško očekivati pobjedu.

Poraz bi mogao zatvoriti vrata EP, no još uvijek nije sve izgubljeno.

- Mi i Nijemci smo dvije najbolje momčadi, na nama je da pobijedimo Mađare i Norvežane, i da čekamo neko iznenađenje. Vidjet ćemo...