Ni kiša, ni sunce, ni radni dani nisu omeli susjede Zlatka Dalića da slave uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije. Svaki dan gledali su utakmice Svjetskog prvenstva, naše pobjede slavili su do dugo u noć, a jedini mirni trenuci u Ulici Zinke Kunc bili su od 6 do 10 ujutro. Tad su se, kako kažu, jedino odmarali.
POGLEDAJTE VIDEO:
Povratak hrvatskog izbornika kući u Varaždin danas se nestrpljivo očekivao. Već rano ujutro blokirali su prilaze kući, a na ogradu izvjesili su veliki plakat s natpisom “Ulica Zlatka Dalića”.
'Darovao nam je lopte'
- Vi ne biste vjerovali da vam kažem da je na mjestu na kojem je njegova kuća nama nekad bilo nogometno igralište - rekli su neki od organizatora dočeka, susjedi Dalićevih Martin Ptiček (28) i Krešimir Šestak (28).
Njihovi roditelji su se doselili u ulicu dok se ona tek pretvarala u mjesto za obiteljski život. S obzirom na građevinski bum ‘90-ih, jedina parcela koja je ostala zelena bila je upravo ona na kojoj je danas kuća Dalićevih. - Tu smo se okupljali svi, sva djeca iz ulice, i baš tu smo igrali nogomet - kazao nam je Krešimir, vidno umoran, ali spreman za doček izbornika.
Nikad ga nisu vidjeli ljutitog
Čak i kad je Dalić kupio zemljište i počeo graditi kuću, dječaci su se nastavili igrati. - Ništa nam nikad nije rekao. Nije se ljutio što se igramo dok on gradi - rekli su susjedi.
Takav skroman, skrušen, drag, pristojan, kulturan i dobar ostao je cijelo vrijeme. Susjedi ga nikad nisu vidjeli ljutitog.
- Došli bismo nekad bez lopte. Pozvonili bismo susjedu Daliću i pitali ga ima li da nam posudi. On bi odmah izvadio tri - kroz smijeh se prisjetio Martin.
Jednu rundu nogača odradili su i na samom dočeku i tako kratili vrijeme dok im se omiljeni susjed ne pojavi.
Prvo iznenađenje koje je Dalića čekalo kod kuće bio je novi izgled ograde.
- Imao je problema s radnicima i bojom. U zadnjih pola godine tri puta dolazili su bojiti ogradu kako bi pogodili nijansu. Mislim da su radnici nekaj sfušali pa je boju predzadnji put oprala kiša. Bili su tu i prije deset dana i mislim da su tad pogodili - kaže susjed Dragec Dombaj.
Zbog velikog uspjeha odlučili su susjedi kupiti boju kako bi ograda ponovno dobila novo ruho. Iako su je željeli cijelu obući u “kockice”, prevladao je dogovor da one budu samo u donjem lijevom kutu ograde.
- Tako je to izvedeno da mu ne smeta i nadamo se da je ne bude prefarbal - kazali su nam Varaždinci.
Dalićeve u ulici svi znaju vrlo dugo, otkad su se doselili sredinom ‘90-ih godina. Susjedi kažu da su skromni i dragi. Dodali su da Dalićevi sve sami rade. Zlatka vide kako sam iznosi smeće, brine se o okućnici i sam čisti snijeg.
- To je dobar čovjek, i on, i žena, i djeca. Stariji sin mu svira i na Zrću - kaže susjed Željko (83), kojeg su grdili jer nije cijelo vrijeme nosio dres.
Dalićeve je upoznao čim su napravili kuću. Kad ih nema doma, pomaže im u poslu.
Blagdanska atmosfera
- Sjećam se utakmica iz 1998. godine i ne mogu ih usporediti s ovima. Ovo je fenomenalno i ovo je dala cijela Hrvatska.
Nema usporedbe. Nisam bio nervozan tijekom tekmi nego živčan baš. Sudac nas je zeznuo i to nam je pogodilo ekipu - rekao je gospon Željko dok su mu ostali pomagali da za ogradu zaveže veliku zastavu Hrvatske. Gotovo sve kuće u ulici bile su okićene barem šalovima. Atmosfera je bila potpuno blagdanska, pa čak i božićna. Dio njih prisjetio se trenutka u kojem su prvi put čuli da je Zlatko postao novi izbornik.
- Nimalo se nisu napuhali. Jedni su od najmirnijih u kvartu. Klinci ne prođu da ne pozdrave. To bi vam rekli i prije svega, i prije prvenstva - rekli su susjedi.
Hrane i pića bilo je za sve
Zbog velikog uspjeha svog susjeda Varaždinci su čak osmislili i inicijativu da se Ulica Zinke Kunc, ili bar ogranak u kojem Dalićevi žive, preimenuje u Ulicu Zlatka Dalića. U to ime su čak izradili i plastičnu ploču, istovjetnu pravima, i zavezali je izborniku za ogradu.
- Ma zašto ne?! Ja bih podržao takvo što. Zlatko je to zaslužio. Svi susjedi ponose se njime - rekao je susjed Vladimir Šestak. Doček izbornika organizirali su doslovno u nekoliko sati. Nije bilo nikakvih suvišnih pitanja, a svi su ponudili sve što mogu.
S obzirom na to da je ulica bila blokirana za promet, na pješački dio postavili su stolove. Svaki susjed nudio je ljudima koji su pristizali hranu i piće, a za atmosferu je bio zadužen DJ, koji bi u pjesme ubacivao ime i prezime Zlatka Dalića. Na svaki njegov spomen okupljeni bi vrištali od sreće. Osim toga, tamburaši Mejaši svoje su instrumente doslovno postavili u dvorište jedne kuće i ondje im je bila pozornica. Hrana i piće bili su kod Lončarovih, prvih susjeda Dalićevih, koji su se jako veselili ovom dočeku.