Osvajali smo olimpijska zlata u drugim sportovima. Ne podcjenjujem druge, ali nogomet je daleko najvažniji sport. Hrvatski sport čini velike stvari, ali ovo što činimo šest godina, da cijelu Hrvatsku činimo okupljenom i zajedno, da se cijeli svijet čudi i divi što radimo, nikom nije jasno. Ova reprezentacija je najveća i najbolja reprezentacija Hrvatske svih vremena, rekao je Zlatko Dalić dan nakon prospavane noći u kojoj su "vatreni" izborili finale Lige nacija.
Nema sumnje, "Vatreni" su u zadnja dva i pol desetljeća napravili nešto čemu se mnogi drugi veliki mogu samo diviti. Sve je krenulo broncom 1998. godine s pokojnim Ćirom Blaževićem, a nastavilo se srebrom u Rusiji 2018. i katarskom broncom prošlog prosinca pod Zlatko Dalićem.
- Idemo sada završiti i ovu priču - rekao je izbornik aludirajući na zlato koje nam još jedino nedostaje.
POGLEDAJTE VIDEO: IZBORNIK DALIĆ OBJASNIO ZAŠTO JE BIO LJUT NA SUCA
Pet vaterpolskih zlata
No, i reprezentacije u ostalim sportovima imaju jake argumente da kažu: "Hej, mi smo najbolji". Primjerice, u zadnjih 15 godina jedina zlata u kolektivnim loptačkim sportovima donosili su samo vaterpolisti! To je više puta isticao i Perica Bukić jer su Vićan, Pavić, Smodlaka, Hinić, Barač, Bošković i društvo prvi puta svjetski prvaci bili 2007. kada su u Melbourneu šokirali možda i najjaču Mađarsku ikada. Tri godine kasnije, kada su već stasali i glavnu riječ preuzimali Sukno, Bušlje, Joković, Dobud, Obradović, Burić, Hrvatska je u Zagrebu uzela europsko zlato, pa cijeli ciklus pod Rudićem zaokružila u Londonu 2012. godine gdje je RR doveo stroj koji je izdominirao protivnike kao rijetko itko ikada.
Rudićevu ostavštinu preuzeo je i nadogradio Ivica Tucak koji je i prestigao učitelja po ukupnom broju medalja. Prvu zlatnu Tucak je osvojio na SP-u u Budimpešti 2017. godine pa kada je ostao bez Sukna, kasnije bez Bušlje, Jokovića, Garcije, Lončara, Obradovića, Dobuda i europski prvak u prekrasnom dekoru splitske Spaladium arene.
Olimpijski zlato 2012. osvojili su:
- Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Petar Muslim, Ivan Buljubašić, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Samir Barać, Igor Hinić, Paulo Obradović, Frano Vićan
Rukometni Portugal i Arena
- To što smo mi napravili u godinu i pol dana, nitko više nikada neće ponoviti u povijesti sporta!
Koliko je samo to puta ponosno rekao Lino Červar. Mago di Umago je od zadnje reprezentacije Europe u idućih 18 mjeseci stvorio svjetskog i olimpijskog pobjednika. I dan-danas to su nam zadnje dvije zlatne rukometne medalje. Nekoliko godina ranije, u Atlanti 1996. godine, Zlatko Saračević, Iztok Puc, Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Patrik Ćavar, Valter Matošević, Alvaro Načinović i ostali pod Velimirom Kljaićem osvojili su olimpijsko zlato, ali hrvatski je narod rukomet do kraja zavolio i upoznao kada su u Portugalu i Ateni na scenu stupili neki novi dečki koje je otkrio Červar; Ivano Balić, Petar Metličić, Blaženko Lacković, Igor Vori, Renato Sulić, Mirza Džomba, Vlado Šola, Nikša Kaleb, Davor Dominiković, Tonči Valčić, Denis Špoljarić, Vedran Zrnić, uz legendarnog kapetana Slavka Golužu.
Olimpijsko zlato osvajali su:
- 1996. - Valter Matošević, Venio Losert, Zlatko Saračević, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Valner Franković, Nenad Kljajić, Alvaro Načinović, Božidar Jović, Irfan Smajlagić, Patrik Ćavar, Vladimir Šujster, Vladimir Jelčić
- 2004. - Vlado Šola, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Slavko Goluža, Drago Vuković, Igor Vori, Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Vedran Zrnić, Goran Šprem, Denis Špoljarić, Davor Dominiković
Košarkaški Dream Team
Rekli bismo da su te 1992. godine bili najbliže zlatu, ali originalni Dream Team nitko na kugli zemaljskoj nije mogao pobijediti. Ni košarkaška grupa talenata koju je za Barcelonu te 1992. okupio Petar Skansi, a ostat će vjerojatno takva da se u Hrvatskoj više nikada neće ponoviti. Bio je to hrvatski Dream Team koji je predvodio Dražen Petrović, a uz njega Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Arijan Komazec, Velimir Perasović, Franjo Arapović koji je i potpisao bezvremenski trenutak tog finala i hrvatske košarke kada je zakucao za hrvatsko vodstvo 25-23. Za vječnost, za povijest.
U te su tri godine stali su i svi uspjesi hrvatske košarke, dvije europske bronce i jedna svjetska. Nažalost, bez Dražena...
Olimpijsko srebro 1992. osvojili su:
- Dražen Petrović, Velimir Perasović, Danko Cvjetičanin, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Franjo Arapović, Žan Tabak, Stojko Vranković, Alan Gregov, Arijan Komazec, Dino Rađa i Aramis Naglić
Teniski prvaci
SAD, Australija, Francuska, Velika Britanija, Švedska, Španjolska, Rusija, Češka, Njemačka, Italija, Argentina, Kanada, Srbija, Švicarska i - Hrvatska. U 120-godišnjoj povijesti teniskog Davis Cupa samo je ovih 15 reprezentacija osvajalo "salataru", a Hrvatska je, štoviše, to napravila dva puta.
Godine 2005. i kao prvi nenositelj ikada. Mario Ančić i Ivan Ljubičić gotovo su sve sami napravili, Nikola Pilić uspio uvjeriti da mogu pobijediti i nikad jače Amerikance s Agassijem, Roddickom i braćom Bryan usred Los Angelesa u prvom kolu. Trinaest godina kasnije Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig i Mate Pavić izdominirali su Francuze usred Lillea kada je izbornik bio Željko Krajan koji je bio na klupi i u finalu 2016. koje smo izgubili od Argentine u Areni Zagreb, a u onom trećem u razmaku od samo pet godina, protiv Rusije 2021., Vedran Martić.
Davis Cup osvajali su:
- 2005. - Mario Ančić, Goran Ivanišević, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić
- 2018. - Marin Čilić, Borna Ćorić, Franko Škugor, Mate Pavić, Ivan Dodig