Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić čeka potvrdu HNS-a u ponedjeljak s kojom bi trebao postati vođa Vatrenih na putu prema Rusiji 2018.

Hrvatsku čekaju dodatne kvalifikacije, odnosno posljednja prepreka u vidu Švedske, Grčke, Sjeverne Irske ili Republike Irske.

Uoči važnih događaja Dalić je gostovao na HNTV-u.

- Ne bih govorio o tome koga bih želio u ždrijebu, jer ako će nam svi igrači biti zdravi, onda se ne moramo bojati nikoga. Svi oni igrat će koliko im mi dopustimo. Grčka se ovdje čini kao momčad u najslabijoj formi, ali oni su jako nezgodni, jedna čvrsta ekipa. Irska također, strašno jaka u skoku, tako da ne bih ništa prognozirao - kaže Dalić za početak.

Otkrio je detalje iz svlačionice u Kijevu pri 0-0 na poluvremenu.

- Dogovorili smo se da ćemo prvo poluvrijeme odigrati defenzivnije, jer su oni igrali pred 70.000 svojih navijača, veliki je to elan. Pojačali smo bokove s defenzivnijim igračima, da uštopamo Jarmolenka i Konopljanku. Bilo je i sreće. Modrića sam gurnuo više prema naprijed, jer lako je njemu u Realu igrati defenzivnije kad ispred sebe ima Ronalda, Benzemu i Balea. Dali smo mu istureniju poziciju i time smo iznenadili Ukrajince. U drugom poluvremenu smo se otvorili i, eto, dobili - otkriva.

Vizija njegove Hrvatske je jasna. Primjetne su i neke razlike u odnosu na Čačićev mandat. Dalić ne želi previše 'miksati' igrače pozicijski, djeluje vrlo jednostavno.

- Moja filozofija je uvijek napadački nogomet, želim da tako igramo. Da moja ekipa ima loptu, da je čuva i da se puno ne umara. Jer, kad nemaš loptu, jako puno se trošiš. Nisam rob pozicija, ali želim da moja momčad uvijek drži formaciju. Pozicije se mogu mijenjati. U Kijevu smo rotirali Mandžu i Kramarića na boku i u špici napada, ali ideja je da Kramarić završava utakmicu u špici jer tako igra u Hoffenheimu. Maksimalno jedan igrač može biti izvan sistema, dva ili tri - to je već problem. Svi naši igrači igraju u vrhunskim klubovima, gdje je sve posloženo i točno znaju svoje zadatke. Tako mora biti i u reprezentaciji - rekao je.

Još je jednom 'podcrtao' sljedeće.

- To više neću komentirati. Mi se u ovoj zemlji stalno dijelimo, stalno prebrajamo tko je čiji. Moram reći tko sam ja, da ljudi znaju. Preuzeo sam veliki rizik odlaskom u Saudijsku Arabiju. No, želio sam probati i vidjeti što mogu. Dvije godine sam radio u pustinji, nitko nije znao za mene i nitko živ nije pitao za mene. Došao sam u jedan mali klub i kraj Erica Geretsa i Waltera Zenge bio proglašen najboljim trenerom u zemlji. Onda sam otišao u Al-Hilal, najveći azijski klub i postao glavni trener. Uzeo sam kup, imam iza sebe 40 utakmica azijske lige prvaka. Kakva god da je, to je ipak liga prvaka. Jedini sam trener u Aziji koji je četiri godine prolazio skupinu, igrao sam polufinala i finala i svašta sam prošao. Kad sam izgubio finale shvatio sam da mi treba odmor, ali ponosan sam na sebe jer sam ja otvorio vrata hrvatskim trenerima u Aziji. Zbog mene se tamo sad hrani 30 obitelji - završava.