Ivan Dalić, otac Zlatka Dalića, preminuo je u utorak u 92. godini, zbog čega je izbornik privremeno napustio pripreme hrvatske nogometne reprezentacije i otputovao u Livno, a "vatrene" će do njegova povratka voditi stručni stožer. Zlatko bi trebao voditi utakmicu protiv Austrije u petak u Osijeku.
POGLEDAJTE VIDEO: Umro Ivan Dalić, otac izbornika 'vatrenih'
Posljednji ispraćaj oca troje djece, Zlatka, brata mu Mirana i sestre Mladenke, bit će u srijedu u 17 sati na groblju Svetog Mihovila u Gorici u Livnu, nedaleko od franjevačkog samostana pokraj kojega je Zlatko odrastao.
Uoči finala Svjetskog prvenstva u Rusiji, velikog dosega sina Zlatka, ali i najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa, Ivan Dalić govorio je o odnosu sa sinom.
Kako je biti otac Zlatka Dalića?
- Nešto posebno. Drago mi je i ne može biti drugačije. Ponosim se njime, a i svatko se ponosi sa mnom jer smo dobri jedan i drugi. A biti otac takvog čovjeka, to je jedan plus - govorio je Dalićev otac za Novu TV.
Bude li suza i emocija?
- Ima ponekad, ima i sad. Samo gledam kako će proći, hoće li išta biti, hoće li uspjeti, kako će se ponašati poslije, što će mu biti. O svemu čovjek razmišlja, najboljem i najgorem.
Po čemu je on poseban?
- Po dobroti, mirnoći, dobrom ponašanju i rješavanju svh zadataka. On je pažljiv prema svakome, svakoga hoće prihvaćati i pomoći, a i njemu.
Može li se izmjeriti uspjeh?
- A čim se to može mjeriti? Možda ima ljudi koji mogu, ali ja ne mogu ničim. On se pripremao da bude prvak i vjerujem da je pripremio momke ljudski, radio je i radi na tome. Momci ga poštuju i slušaju.
Što ovo znači za Livno?
- Ovo znači za Hrvatsku, a za Livno je posebno. Livnjaka ima dosta u raznim sportovima, i vrhunskih. Ali da je Livno doživjelo ovako nešto, to je rijetko. A sumnjam da će itko ovako nešto doseći za Hrvatsku.
Hoćete li gledati Hrvatsku (u finalu, op.a.)?
- Da hoću li, što me pitate to? Ovdje ću sjediti. Ne volim gledati utakmice u gužvi, ići na dočeke, pa galama, ondje viče ovaj, onaj... Nego u svojoj kući, sjednemo baba i ja. Ali ne dam joj govoriti, hoću čuti sve. Gledam i komentare kad završe.
I suza je potekla?
- Malo, mora biti. Znate kako je, ipak je to moje dijete. Dijete koje je uspjelo što nitko živ nije uspio, normalno da mora čovjek malo imati emocije. Jer tko je mogao uspjeti ovo? Taj je rijedak. Da vam pravo kažem, to je nešto posebno za mene. On je odavno bio dobar i fin. Ali što je sad uspio, to je...
Što sutra?
- Ništa, bit ću normalan. Što ću? Pobijedi li ili ne, čestitat ću. Čestitam svakom. A neću skakati kad se ustanem - nasmijao se Ivan Dalić u intervjuu uoči finala Svjetskog prvenstva 2018.
'Nitko ovo nije doživio niti će doživjeti'
Nakon osvajanja srebra i spektakularnog dočeka u Zagrebu pred više od 500.000 ljudi, Zlatko je stigao u svoje Livno, gdje je na stadionu Zgona također imao veliku feštu. A otac je na njoj ovako govorio:
- Ovo mi znači puno u životu, nisam se tome nadao ni znao da će biti ovako, da će jednog Zlatka Dalića ovako dočekati i da će biti veselje, da će biti ovakav strastveni doček. Ovo nitko nije doživio niti će doživjeti. Kako se osjećam? A što da vam kažem, što roditelj očekuje od svoje djece? Najveće veselje. Za njih živimo, a on će živjeti za svoju. Ne znam kako bih se mogao bolje osjećati nego sad. Dobar je igrač i dobar čovjek. Nisam mogao maštati da ću ovo doživjeti, tko jest? Nije nitko. Ali ispalo je tako.
Zbog Hajduka je biciklom išao preko Dinare
Zlatko je u dokumentarnom filmu "Junaci našeg doba" o osvajanju srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji govorio o djetinjstvu u Livnu.
- Bili smo podijeljeni na dva navijačka tabora, brat dinamovac, otac hajdukovac. Otac je kao navijač biciklom išao na utakmice u Split s društvom, preko Vagnja i Dinare, a brat je bio za Dinamo. Kad sam se rodio, nismo znali kako će mi biti ime... Brat ga je predlagao, tad je Dinamo bio popularan i bilo je ili po Slavenu Zambati ili Zlatku Škoriću. On je izabrao Zlatko i tako sam dobio ime, opet vezano uz nogomet - govorio je Dalić.
- Uvijek sam bio ponosan na svoje porijeklo, toga se ne sramim i ne stidim. Nije mi to problem reći, potekao sam iz Livna i od tamo sam sigurno ponio neke vrijednosti iz obiteljskog doma, iz mjesta u kojem nije bilo lako opstati ni probiti se dalje. Kuća mi je bila prva do franjevačke crkve i samostana. Majka Kata slala me u crkvu, bio sam ministrant i to mi je bio dio svakodnevnog života. U tom duhu sam odgojen, u tom duhu otišao sam iz kuće i odnio to sa sobom - dodao je Zlatko.
Dalićev otac preminuo je na isti dan kao i Pierre Deschamps, otac izbornika francuske reprezentacije Didiera Deschampsa. Njih bi se dvojica trebali susresti u ponedjeljak na Poljudu, u novoj reprizi finala ruskog Mundijala. Koja će za njih dvojicu biti posebno emotivna.