Riječko jutro nakon 1-1 u Derbiju della Učka. Sa sunčanih 20-ak stupnjeva Celzijevih i s voljenim klubom i dalje na prvom mjestu. Premda su, kad je Ante Čulina u Puli odsvirao kraj utakmice, lica igrača i trenera bila sve samo ne puna osmijeha.
No kad je odigrano cijelo 12. kolo, ispalo je da je s tim nezadovoljavajućim remijem na 'Drosini' Rijeka zapravo - povećala prednost nad Dinamom i Hajdukom za taj jedan bod osvojen s druge strane Učke.
POGLEDAJTE VIDEO: Istra - Rijeka 1-1
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Naravno da su ti raspleti razveselili cijeli Kvarner, ali ga nisu bacili ni u kakvu euforiju. Jer niti je Rijeka u sezonu ušla s imperativom osvajanja naslova, niti je to i nakon tri mjeseca sezone cilj koji bi 'bijeli' sebi stavili na leđa kao bespotrebni dodatni teret. I to navijači razumiju.
Rijeka je kvalitetna, mlada, napadačka i za HNL okolnosti itekako sjajna momčad. Ali taj drugi primjer - 'mlada' - bezuvjetno implicira i nešto što je za mladost zapravo sinonim. Neiskustvo.
Da je u napadačkom arsenalu Rijeke više iskusnih 'morskih pasa', onda bi Istra u nedjelju pala već nakon prvih 45 minuta. Mladost donosi oscilacije. Nikad vidljivije nego u Puli.
Prvo poluvrijeme: demonstracija dominacije, vodstvo i još 2-3 zicera za rješavanje utakmice. Drugo poluvrijeme: rano primljen gol za 1-1 i unatoč žestokoj želji da osvoje sva tri boda, na kraju su mogli i izgubiti.
Rijeka je (opet svojstveno mladim ekipama) i naglašeno - domaćinska momčad. Osim što je vodeća momčad HNL-a, s dva boda prednosti, Rijeka je i prva kao domaćin, s četiri domaća boda više od prvog pratitelja, a kao gost je - šesta momčad lige.
Ispred nje su ne samo Dinamo i Hajduk, nego i Osijek, Gorica i Lokomotiva. Nitko uvjerljivo, neki samo na gol-razliku, ali razlika u riječkom bodovnom učinku u fantastičnoj atmosferi svoje Rujevice u odnosu na utakmice koje 'bijeli' igraju maknu s Kvarnera je baš - izrazita.
Kod kuće je osvojila 16 bodova s gol-razlikom 17-4, a u gostima sedam bodova s gol-razlikom 5-5.
Onu jednu neodigranu utakmicu, odgođenu u kolovozu zbog europskih obveza, Rijeka će odigrati u gostima. I to baš kod Gorice, protivnika koji joj ove nedjelje stiže na Rujevicu i kojeg je početkom sezone trenirao šef struke koji je sad glavni trener Rijeke, Željko Sopić.
Koji može napraviti puno toga sa svojom momčadi, čije su margine za napredak ogromne, ali kao nijedan trener na svijetu, ni on nema čarobni serum koji bi mogao ubrizgati igračima da preko noći postanu iskusnici koji rutinerski pobjeđuju utakmice (posebno na gostovanjima) protiv suparnika od kojeg su sigurno kvalitetniji i kod kojeg su, uostalom, i došli ne skrivajući ambiciju da mu uzmu sva tri boda.
Rijeka je, posebno uzevši u obzir da joj je prvi trener prebjegao u drugi klub mjesec dana nakon početka sezone, sada zapravo u popriličnom prebačaju bilo čijih, pa i očekivanja vlastitih navijača.
A ti su navijači kao nikad dosad 100 posto uz klub. Nikad više članova, nikad više pretplatnika, prosjek gledatelja po utakmici debelo je bliže punom stadionu nego polu-ispunjenosti i (kao jako bitan segment) ova riječka navijačka generacija baš je u istom filmu kao i cijeli klub.
Podrška koju pružaju s tribina je impresivna i... To je to! Ako Ri-mladost predvođena iskusnicima Dilaverom, Pjacom i Mitrovićem i pred kraj prvenstva bude na vrhu ili blizu vrha: onda će i s tribina krenuti šampionska priča.
U međuvremenu, navijačima na pamet ne pada svoje ljubimce opterećivati bulažnjenjem o naslovu kad je zagrebačko-splitska (pa i osječka) konkurencija - daleko bogatija i ulaže znatno više novca (plaće igrača, budžeti, transferi...) sa opsesijom osvajanja titule.
Damir Mišković na čelu kluba je dulje od 11 i pol godina i prije svake sezone sam sjedne pred diktafone, kamere i mikrofone pa jasno i glasno objavi koje su klupske ambicije.
Ako još postoje oni koji i dalje 'sjede na ušima' ili se prave da nisu čuli te su ambicije: kroz HNL plasman u Europu i u kupu doći do borbe za trofej, a ako rasplet u finišu sezone bude takav da se može i po nešto više, onda će se 'bijeli' za to 'potući' sa svime što imaju.
Kako je finiš sezone toliko daleko da ga se ni na najudaljenijem dijelu pučine ne vidi... Rijeka sad uživa u igrama svojih ljubimaca, razumije njihove oscilacije, puni Rujevicu i ide na gostovanja da bi gurala svoje 'bijele' prema pobjedama.
Još će jako puno vode proteći i Rječinom i Savom i Jadrom i Dravom prije nego svi zajedno počnemo svoditi račune. To na red dolazi tek kad procvjetaju dražesni pupoljci. Svibanjski.