Momčad je u izbjeglištvu, igra u drugom gradu i nikad nema pun stadion, jedva i dopola popunjen. U Serie A 12 momčadi ima veće plaće, a nevjerojatno zvuči podatak da veća primanja imaju čak i nogometaši 15. momčadi engleske druge lige Readinga! A opet, ta je Atalanta na pragu četvrtfinala Lige prvaka. Sjajni Mario Pašalić i društvo nakon tri kola u skupini bili su bez boda, nakon četiri kola s bodom.
POGLEDAJTE VIDEO:
I onda su upalili motore. Do sredine studenog Atalanta je u svim natjecanjima imala šest pobjeda, pet remija i šest poraza, a baš nakon pobjede 2-0 nad Dinamom krenuo je niz. Od tada do srijede i velikih 4-1 protiv Valencije u prvom susretu osmine finala, Atalanta ima deset pobjeda, dva remija i tri poraza.
Momčad koja je primila četiri komada od Dinama i pet od Manchester Cityja te gubila kod kuće od Cagliarija, u zadnja je tri mjeseca zaustavila Inter (1-1), rušila Milan i Romu, utrpala tri komada Šahtaru u Ukrajini, pet Milanu, sedam Torinu... Kao da nitko nije uspio “prepisati” recept kojim je Nenad Bjelica razbio družinu iz Bergama.
Uz Pašalića velike zasluge za takav niz ima i Josip Iličić. U zadnjih deset odigranih susreta zabio je jednako toliko golova. Najopasniji strijelac Atalante bio je raspoložen i protiv Valencije, a kad je on raspoložen, onda je raspoložena i Atalanta. No Josip, no party....
- Odigrali smo perfektnu utakmicu, šteta primljenoga gola, ali treba biti realan i kazati da su nakon svih šansi koje su stvorili zaslužili zabiti gol. Ništa, idemo tamo s tri gola prednosti, ali to ništa ne znači. Tamo nas čeka drugačija atmosfera, oni će nas sigurno napasti, ali će se i nama otvoriti više prostora za kontra napade. Trebamo obraniti na početku utakmice, a onda će sve biti lakše.
Kako sada gledate na prve tri utakmice, nakon kojih vam praktično nitko nije davao nimalo izgleda za prolaz, gdje se prelomilo?
- Naša je snaga da rastemo iz utakmice u utakmicu, to je znak prave momčadi. Ništa ne znači ako dobiješ jednu utakmicu, a odmah drugu izgubiš. Mi smo iz utakmice u utakmicu rasli i bili bolji, i zaslužili smo sve što nam se događa. Ali nećemo sada stati, idemo dalje...
Kako danas gledate na onaj debakl protiv Dinama?
- To nas je najviše probudilo, pogotovo u prvenstvu, počeli smo igrati bolje, dobivati utakmice... Znali su da nam treba jedna velika utakmica da nas pokrene i da prođemo dalje. Odigrali smo je protiv Cityja i sad uživamo u tome što radimo, i idemo dalje.
Do kud?
- Ne znam, stvarno, moramo se sad pripremiti za Serie A, čeka nas teška borba, cilj nam je opet izboriti Europu, a do Europe put vodi kroz prvenstvo...
Kako se dogodilo da 'prođete ispod radara' velikih klubova, prije svega u Hrvatskoj?
- Ne znam, teško je reći. Bio sam blizu Dinama, ali su odlučili da me neće uzeti... U karijeri nikad ne možeš namjestiti uvijek kako bi htio. Put me odveo na drugu stranu, puno toga sam proživio i doživio, čak sam u jednom razdoblju ozbiljno razmišljao i o prestanku igranja, ali hvala Bogu. sve se poklopilo i sada sam tu gdje jesam. Sve godine igranja na visokoj razni su najbolja nagrada za uloženi trud.
Navodno vas je i Hajduk želio dovesti iz Maribora?
- To ne znam, nisam čuo, ali moguće da se radilo na tome, ali do mene nije došlo.
Mnogi žale što nije igrao za hrvatsku reprezentaciju. Rođen je u Prijedoru krajem siječnja 1989. Njegov otac, inače Hrvat, umro je kad je Josip imao godinu dana i majka Ana odlučila je s dvojicom sinova, Josipom i Igorom, otići u Sloveniju. Iako je mogao igrati i za Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu, Josip se odlučio za Sloveniju, državu u kojoj je nakon smrti oca pronašao utočište u teškim vremenima.
- Odrastao sam u Sloveniji, oni su mi dali sve, i logično je da igram za njih. Iako se ja osjećam i kao Hrvat, i kao Bosanac i kao Slovenac... Rođen sam u Bosni, obitelj mi živi u Hrvatskoj, nije bilo kako za odabrati, ali Slovenija mi je dala sve i teško se vraćati natrag i razmišljati što bi bilo da sam odlučio drugačije. Tko zna, možda nikad ne bih ni zaigrao za hrvatsku reprezentaciju.
Umalo je 2008. završio u malom nogometu, gdje je sve i počeo, no spasio ga je Zlatko Zahovič, koji ga je za 80.000 eura povukao u Maribor. I tu je krenuo njegov uspjeh. U Mariboru se zadržao manje od dva mjeseca. Tog ljeta kuglice su u četvrtom pretkolu Europske lige spojili Palermo i Maribor, a gazdu talijanskog kluba Maura Zamparinija oduševio je te ga je odlučio dovesti za dva milijuna i tristo tisuća eura.
Zato Atalanta jako dobro gura na hrvatski pogon...
- Malo više na Marijev nego na moj..., ali dobro. Mario je super momak, daje nam dodatnu kvalitetu, pogotovo nama u napadu, ulazi u taj prostor gdje ja i Papu ne ulazimo. To se vidi na golovima i asistencijama koje postiže, i to redovito jako bitne golove i nadam se da će tako i nastaviti.
Hoćete li skupa igrati i dogodine?
- Ne znam, ja sam već malo i u godinama, a za njega će ovoga ljeta sigurno biti dosta ponuda. Završit ćemo ovu sezonu najbolje što znamo, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje...
Pretprošle godine, pak, prolazio je kroz teško razdoblje. Dijagnosticiran mu je limfadenitis, upala limfnih čvorova, zbog čega je strahovao za život.
- Ono što se dogodilo Davideu Astoriju, bilo mi je danima u glavi. Nisam mogao spavati, razmišljao sam: 'Što ako se ne probudim ujutro, što ako nikad ne vidim svoju obitelj?
Puno je naučio iz tih teških dana.
- Na sve sad gledam drugačije. Pa pogledajte samo ono što se dogodilo Mihajloviću. Pokušavam uživati u svakoj stvari, svakoj sekundi s obitelji i svakom osmijehu - rekao je Iličić.