Strašno me iznenadila blic-analiza dosadašnjih košarkaških rezultata ove sezone, bit će da sam i ja bez ostatka povjerovao u neku paušalno procijenjenu snagu regionalne lige.

Pazite, poslije četiri odigrana kola u europskim kupovima osam regionalnih ligaša ima ukupni omjer 13-17. Jedini s pozitivnim omjerom u Eurokupu je Radnički (3-1), a Cedevita, Olimpija i Budućnost su na 2-2. Unutar regionalnog društva hrvatski predstavnici u Europi imaju 2-6, nisu ni bolji ni lošiji od ostalih, sve je to “tu negdje”.

Nije poanta ovih brojeva u tome da uskliknem “skandalozno”, poanta je u tome da ponovno pokušam(o) revidirati snagu ABA lige i pozicionirati je u Europi. Sve lige koje daju minimalno četiri predstavnika u Euroligu i Eurocup - Španjolska, Rusija, Turska, Italija, Grčka, Njemačka i Francuska, su na omjerima između 50 i 75 posto pobjeda, nitko nije negativan. 

Za tih 13-17 regionalni ligaši imaju u prosjeku čak dva i pol stranca po momčadi, i to ne računajući igrače iz jedne države regije koji igraju u drugoj državi regije. Ali isto tako u ligi igra i velik broj igrača do 22 godine, koje u pravilu smatramo mladima, i to bi donekle moglo objasniti loše europske rezultate. Tu se potvrđuje stara teza o razvojno/prodajnoj ligi (nažalost, termini razvoj i prodaja u košarci su s vremenom postali jedno te isto), koja je izlog za igrače. Avangardom se ponovno pokazao Partizan, koji ima čak 11 igrača mlađih od 22 godine, ali su od tih 11 igrača - četvorica stranci.

Nedostatak sirovine... I neće biti nimalo čudno ako uskoro i ostali, pa i hrvatski klubovi, počnu dovoditi mlade igrače iz egzotičnih sredina kako bi opstali u surovom svijetu tržišne košarke.