Većina igrača otišla je na popodnevni odmor, a Domagoj Duvnjak još je u predvorju hotela dijelio autograme najmlađim navijačima. Njih 50-ak stajalo je ispred hotela, skandiralo “Duvnjak! Duvnjak!”, a jedna djevojčica zamolila je da mu odnesu pismo.
“Bok, ja sam Kristina. Prekjučer si drugoj potpisao autogram. Vidjeli smo se u Kaptol centru. Jako mi se sviđaš iako si od mene stariji 9 godina. Kad dobiješ ovo pismo (ako ga dobiješ), nazovi me. Ja sam u školi prekoputa do 13.05. Pusa. Kristina”, napisala je 21-godišnjem rukometašu uz zamolbu da joj, ako ništa drugo, barem da autogram. Duvnjak se nasmijao, potpisao, a ispod potpisa nacrtao srce. Iako su već svi igrači otišli, Duvnjak je i dalje bio u predvorju hotela, svima na raspolaganju. Skandiranje ispred hotela nije prestajalo, a kad je Domagoj napokon došao do daha, izašao je van pozdraviti ih i podijeliti autograme onima koji ih još nisu dobili. Tek tad, presretni, polako su se počeli razilaziti.
Nitko zbog njega iz West Ina nije otišao razočaran, svima je omogućio trenutke koje će još dugo pamtiti. Nekad su tog dečka obožavali treneri zbog golemog potencijala koji je imao, potom su ga zavoljeli suigrači u reprezentaciji, a danas ga vole svi koji barem jedan trenutak provedu uz njega. A Domagoj je taj trenutak u srijedu omogućio mnogima.