Isticala je 35. minuta, Victor Iturriza, pivot od 120 kg, trči u kontru i pogađa za 16-10. Portugal leti terenom u utakmici nakon koje za hrvatski rukomet nema popravnog. Hrvatska? Hrvoje Horvat u poluočaju zove time-out pokušavajući očistiti egipatske misli iz glava svojih igrača, reći im da još uvijek mogu u Tokio na Olimpijske igre ili nešto nalik tomu...
Točno 24 i pol minute kasnije Luka Cindrić radi ono što treba prvi srednjak Barcelone, sljedeći veliki hrvatski igrač kako nam je to rekao Nikola Karabatić. Lomi portugalsku obranu i zabija za 25-24. Zabija za preokret i pobjedu Hrvatske, pobjedu koja će u nedjelju oko 22:30 možda značiti odlazak na Olimpijske igre u Tokio.
Taj Tokio na početku drugog poluvremena izgledao je... Ma nije izgledao uopće. Izgledao je, zapravo, da se ponavlja Sydney, koji zadnji put nismo vidjeli pod olimpijskim krugovima prije 21 godinu. U pet minuta Portugalci su od +3 otišli na +6, razbili nas i vratili nas na siječanj i Egipat. Na sporu, lošu, bezidejnu Hrvatsku, koja nema ni obrane ni vanjskog šuta. Ništa što ima veze s modernim rukometom.
I onda je krenulo. Baš kao Francuzima jučer protiv nas. Zaokret za 180 stupnjeva, u kojem smo pokazali Portugalcima da još uvijek trebaju "papati žganaca" da sav taj silan talent iskažu nečim konkretnim. Imali su grogiranu Hrvatsku, imali su prve Igre u rukama, ali mi Hrvati im nismo dali. Barem ne do sutra.
Svemogući Ivan Čupić, čovjek koji će za dva tjedna napuniti 35 godina, jurio je poput lokomotive, koja je valjda odlučila da nas vozi i sve do Tokija. Nakon 10/11 jučer, danas 9/9. Kapa dolje, majstore.
Ali, kape ćemo skidati tek sutra dobijemo li Tunis, a onda, nadamo se i navijamo, Francuska Portugal. Da, Francuzima igra i poraz od šest golova, ali slično je bilo i u Egiptu, baš protiv Portugalaca. Rezultat? Francuzi su ih pomeli s terena... Pa, ponovite to, molimo!