Kako je raditi s Babićem i Metličićem? Ma super, ipak su to moja dva bivša suigrača, kaže Ivan Čupić.

Dobro, za Metličića se zna, ali odakle Čupić i Babić suigrači?! Odgovor glasi: iz njihova Metkovića! Godina je 2002., jedan mali debeljuškati klinac s čudesnom ljevicom ulazi u prvu momčad Metkovića. Ondje ga čeka Želja...

- Ja sam bio na počecima, bilo mi je 16 godina, on je bio prvo desno krilo, a ja drugo. Bio je na zalasku karijere, ali pamtim ga kao pozitivca, uvijek je imao neke svoje fore, uvijek nešto nabacivao, dobacivao - prisjeća se Ivan sa smiješkom.

Babić mu je kao dječaku bio jedan od idola.

Kliknuli su na prvu

- Pamtim ga još iz vremena kad sam kao dječak dolazio na rukometne utakmice, uvijek sam se divio njegovu ‘suhom listu’, stvarno je imao mekanu rukicu... A poslije smo, eto, odigrali jednu sezonu zajedno, tad je već razmišljao o završetku karijere zbog ozljede koljena - pamti sve detalje Čupić.

Odnos je od prvog dana bio besprijekoran.

- Puno mi je pomagao kad sam došao u prvu momčad, pričao je sa mnom, savjetovao me, upućivao u neke detalje, što bih mogao, što ne bih... Razlika u godinama bila je velika, pogotovo kad imaš 16 i gledaš starije suigrače, ali uvijek smo imali jako dobar odnos. Imao sam osjećaj da sam mu nekako drag od prvog trenutka kad smo se sreli - kaže Čupko.

Čupko je pobjednik

Međutim Babiću izborniku jedan od prvih poteza bilo je izostavljanje Čupića iz momčadi.

- Naravno da nikome nije svejedno kad nisi unutra, bilo mi je teško, ali on je izbornik i sam bira ratnike, gladijatore s kojima će u rat. Tad nisam bio tu, sad jesam i na meni je da svojih pet, deset ili jednu minutu iskoristim najbolje što mogu - ističe Čupić.

Nije u toj situaciji bilo lako ni Babiću, ali...

- Gledajte, dobro je da svi imaju konkurenciju, da se ne osjećaju potpuno sigurno, to ih mobilizira. Imamo dva vrhunska desna krila, Horvat i Čupić su svjetske klase i, bez obzira tko počinje utakmicu, mi smo tu dobro pokriveni - vjeruje izbornik, koji također dobro pamti zajedničke dane iz svlačionice Metkovića.

- Ivan je uvijek bio poseban, brz i lucidan. Igrao sam na njegovoj poziciji i bilo je zanimljivo jer sam ja imao tu jednu destruktivnu crtu, a mladi vole takve, malo posebne - kaže Babić, jedan od prvih koji su shvatili koliko Čupićeva karijera može biti dobra.

- Bio je vanserijski i naziralo se da bi mogao imati veliku karijeru, a reći ću vam i zašto... Puno je mladih igrača koji dominiraju svojim godištem, no on je imao nešto drugo: pobjednički karakter i nevjerojatnu želju za davanjem golova. Svaki put je želio još više. Ako zabije sedam, želi osam. Ako je to deset, želi 12. To ga je izdvajalo i sigurno je jedan od razloga zašto je uspio - kaže Babić.

Pet minuta šale s Babićem

Ne bi se baš reklo da je toliki zabavljač kao što Čupko priča, najčešće djeluje vrlo ozbiljno.

- A ne, nije izgubio tu crtu. Ozbiljan je većinu vremena, ali ima on i svojih pet minuta kad baci neku dobru... Ma ostao je on isti - kaže Čupić.

Nekad rezerva, danas igrač koji sluša...