Samo najveći hrvatski klubovi mogu se podičiti da su odgojili reprezentativce koji trenutno nose dres ''vatrenih'', a na prste jedne ruke treneri koji su ih odgajali i radili s njima u najosjetljivijoj dobi razvoja.
Jedan od njih je i Ante Rajčić (56), trener GOŠK-a iz Kaštel Gomilice, koji je dočekao da protiv Portugala nastupe trojica njegovih mladića, Mario Pašalić, Marko Livaja i Antonio Milić.
- Nekome može zvučati neskromno, ali ja sam to i očekivao, pa i puno ranije. Čekam još od SP u Brazilu da Mario dobije priliku, jer mu je bilo obećano da će je dobiti nakon SP. Antonio Milić je također već dugo u U-21 selekciji, i on je zaslužio priliku, a Marko Livaja se već odavno potvrdio na visokom nivou. Na žalost, to je bila politika bivših izbornika i HNS-a, ali momci su istrpjeli sve, i napokon su tu gdje zaslužuju biti. Nadam da je to sada gotovo i da će u budućnosti biti standardni – kaže Rajčić, koji je svu trojicu doveo u klub kao šestogodišnjake.
- Kad sam došao u klub, imao sam samo 16 djece u školi nogometa, a na istoku konkurenta Jadrana iz Kaštel Sućurca, a na zapadu Val iz Kaštel Starog. Mi u sredini, bez baze i mogućnosti da dovedemo djecu. I zato sam krenuo od vrtića, lijepio sam plakate po javnim mjestima za upis, počeki smo uzimati najmlađu djecu i stvorili smo bazu.
- Iz te široke baze radili smo selekcije, prepoznavali buduće talente i skupili ih u grupu koja se natjecala u konkurenciji pionira. Pašalić i Livaja su bili nositelji igre, Milić je bio kratko, jer ga je otac odveo u Hajduk.
'Sudac nije dozvolio Pašaliću igrati'
Rajčić tvrdi da su sva trojica odskakala od ostalih već u toj dobi i svi su ili bili ljevaci, ili su sjajno igrali lijevom nogom.
- U pitanju je genetika, ali i selekcija i rad, ne smije se zanemariti rad s obje noge. Livaja je odskakao svojom preciznošću i smislom za igru, Pašalić karakterom i tehnikom, Milić kvalitetnim rješenjima... Bez obzira što su bili mlađi od konkurencije, mi smo ih gurali u igru. Tako je jednom zgodom Pašalić igrao protiv Hajdukovih igrača koji su bili pet godina stariji. Sudac ga nije želio pustiti da igra, ali ja sam ga ubacio u igru umjesto brata Tonija dok sudac nije gledao.... Smijao se Frfa Mužinić kad je vidio što sam napravio. Pa nisam ja švercao starije, nego mlađe, meni je bilo važno razvijati talente, a ne ostvariti rezultat.
Rajčić se prisjeća početaka, i tvrdi da su sva trojica reprezentativaca i u mladosti pokazivali sline karakteristike.
- Mario je uvijek isti, karakteran, on ne priča puno, radi, na treningu mu njih 15 ne bi moglo uzeti loptu. Livaja je bio pravo dijete s ulice, ne u smislu da je bio loše odgojen, nego je po cijele dane igrao na ulici, i tu je stekao osjećaj za loptu, preciznost. On je znao u poluvremenu zabiti pet golova iz pet prilika, sa 16 metara je zabio gol glavom...
- Vidjelo se da će Marko biti sjajan napadač, jer ima nos za gol i sjajnu realizaciju, ali je kod mene igrao ponekad i zadnjeg veznog, da nauči trčati, da nauči odgovornost u igri, da bude pokretljiviji... Antonio je tek počinjao, za njegov razvoj nemam previše zasluga, on je jako puno radio s pokojnim ocem Brankom, a i rano je otišao u Hajduka. Ne smijem zaboraviti ni Cipetića, pa ni ostale koji su pokazali da smo s pravom ukazivali na njih...
Dao sam dosta Hajduku
Rajčić nikad nije dobio priliku raditi u Hajduku, no ne žali za prilikom.
- Ma, ja i ovako radim za Hajduk. Koliko sam im ja igrača odgojio i poslao, vidi se i po ovoj fotografiji dole. Nisam dobio priliku, nije mi se tako otvorilo, možda i zbog obiteljske situacije, ali dao sam ja dosta Hajduku.
Dao je dosta, ali mu se nije vratilo. Ni njemu, ni drugim trenerima koji rade s najmlađima.
- E to je posebna priča. Od 2002. godine, od sporazuma koji je inicirao Zdravko Mamić a Hajduk se složio, nema više naknada za klubove koji proizvode igrače. Nekad su davali 3% od transfera bazi, proizvođačima, a sad je naknada veća, ali samo za klubove u kojima djeca igraju od 12 godine na više. Nama koji smo ih pronašli, selektirali i odgojili ne pripada ništa. I onda ti dođu, daju dva kompleta dresova i 100 lopti. Sve je to novac koji smo mi zaradili, novac od transfera trebao bi biti pravednije raspoređen, jer se škole nogometa raspadaju zbog neimaštine. Odakle će veliki klubovi crpiti sutra prekosutra talente...
Dignite spomenik roditeljima
Rajčić ima zanimljiv prijedlog.
- Ako se ikada bude podizao spomenik nogometu u Dalmaciji, a ja bih predložio da se podigne na Poljudu, onda treba dignuti spomenik na kome će uz dijete s loptom stajati roditelj. Roditelji su ti koji financiraju rad malih klubova kroz članarine, a porazno je da od tih članarina država uzima porez. Umjesto da nam daju da radimo s djecom, oni nam uzimaju i sufinanciraju nas našim novcem. I to je prava slika odnosa države prema sportu, a ne dočeci... Mi bi se svi trebali zvati RNK – roditeljski nogometni klubovi, jer nas financiraju roditelji. Mi smo učitelji, mi odgajamo djecu, ne učimo ih samo nogometu... Trenerima je danas teže od radnika Uljanika, rade za 1000-1500 kuna, uvijek smo u minusu na kartici...
Previše je stranaca
Smeta mu i što Hajduk i ostali HNL klubovi imaju previše stranaca.
- Smeta mene najviše što oni uzmu igrača od 10 godina, osam godina provede u njihovoj omladinskoj školi, i nakon toga mu kažu da nisu dovoljno dobri. Pa gdje je tu odgovornost, što su radili osam godina, zašto se ne bore za svog momka, da mu se da prilika, pa to je čist zarada, ne zarađuje se klub od stranaca, nego od domaćih igrača....
Rajčić tvrdi da bi se s igračima koje je odgojio u svom klubu borio za naslov prvaka Hrvatske.
- Mi za prvaka Hrvatske, a Hajduk bi igrao u Ligi prvaka! Generacije 1993. - 1995. je dominirala u Hrvatskoj, Pašalić, Livaja, Milić, Elez, Šimić, pa Vlašić, Balić, Letica.... Gdje su oni danas? Hajduk bi s njima igrao Ligu prvaka, a svaki bi vrijedio po 10 - 15 milijuna eura. A prodani su za sitni novac. Znači da talenata ima, da treneri dobro rade, samo je problem u onima koji upravljaju.
Igrači iz GOŠK-a koji su igrali u Hajduku:
Gornji red: Dumanić, A. Milić, Gusić, Pašalić, Cipetić, Lovrić, Batinić
Donji red: M. Ćurić, Pajčić, T. Ćurić, Mi. Livaja, Bekavac i trener Rajčić (nedostaje Marko Livaja)