Kada maknemo tmurni ogrtač pesimizma i katastrofalnih rezultata koji su se posljednjih godina nadvili nad hrvatskom košarkom te dobro zagrebemo ispod površine, krije se tračak nade i vjere u bolju budućnost.
Hrvatski košarkaški bazen uvijek je bio bogat talentima, no klubovi nisu imali potrebne uvjete za brušenje takvih bisera pa bi s prvom boljom ponudom otišli iz domovine i nažalost, pogubili se negdje po putu i ostali neispunjenog potencijala. Hrvatska košarka je na dnu, prečaca do vrha nema, a jedini put prema vrhu je ulaganje u mlade talentirane igrače. A jedan takav polako niče u Novom Zagrebu.
Novi Zagreb je u sklopu U-13 košarkaške lige pobijedio Cibonu 94-73, a glavni junak utakmice bio je senzacionalni 12-godišnji Toni Garma koji je zabio 73 koša, kao cijela momčad Cibone! Zabio je 10 od 15 trica, probijao reket, zabijao kako god je htio i pokazao zavidnu širinu repertoara. I nije to slučajnost, Toni je košarkaški biser koji je ove sezone na prosjeku od 42,5 koševa u 11 utakmica.
Što se tiče najviše koševa na utakmici, hrvatski rekorder je Zdenko Babić koji je 1985. godine zabio 144 koša ciparskom Apoelu i to kao odgovor Draženu Petroviću koji je Olimpiji, koja je igrala s kadetima, utrpao 112 koševa. Prema podacima s Wikipedije, svjetski rekorder je stanoviti Šveđanin Mats Wermelin, koji je kao 13-godišnjak zabio svih 272 koša u pobjedi svoje momčadi 272-0 na regionalnom turniru dječaka u Stockholmu.
I otac Nikola bio je košarkaš, igrao je za KK Zagreb pa ni ne treba se pitati od koga je pokupio košarkaške gene, ali uskoro će i visinu. Za jednog 12-godišnjaka visok je čak 178 cm, otac je na 203 cm, a ne sumnjamo kako će i on u budućnost prebaciti i preko dva metra.
- Premda je on već imao utakmica s više od 50 koševa, nakon ove utakmice sam ostao bez riječi pa sam i zaplakao. Ja sam bio talentirani klinac, i znao sam zabiti 60 koševa, i kao takav sam i došao iz Splita u Zagreb no on u jednoj utakmici s loptom napravio poteza koliko sam ja u cijeloj karijeri. Ja sam znao da mi utakmica prođe bez driblinga, samo u šuterskom štihu pa nas je nemoguće uspoređivati. - rekao je ponosni otac za Večernji list.
Već sada je njegovo ime upisano i podcrtano u bilježnicama košarkaških skauta. Ovakvog dijamanta bi, ne sumnjamo, mogli htjeli vidjeti u svojem inkubatoru, no nadamo se da će što duže ostati u hrvatskoj košarci. I nema smisla razbacivati se komplimentima, nadimcima i očekivanjima, treba ga pustiti da uživa u košarci i ne ponoviti greške iz prošlosti.
Već godinama prizivamo novog Tonija Kukoča i Dražena Petrovića, ali moramo biti svjesni da ćemo takve igrače teško ikada više vidjeti. Nema smisla stavljati takav teret na mlade igrače, mnogi su pokleknuli pod takvim pritiskom i visokim očekivanjima. Treba ih pustiti da se razvijaju u miru i grade svoje ime u košarkaškom svijetu.