Bilo je malo treme, moram priznati i malo straha, ali kad je utakmica krenula, opustio sam se i vratio mi se onaj stari osjećaj, ispričao nam je nakon susreta Hrvatske i selekcije sveučilišta Oxford naš reprezentativac Jason Davor Newton (25), koji se čudesno oporavio od posljedica krvarenja u mozgu, i nakon dvogodišnje pauze se vratio ragbiju.
Opasno za život
Statistika kaže da samo jedna od četiri osobe koje dožive krvarenje duboko u mozgu, kakvo je doživio junak ove priče, preživi, jedna od deset vrati se normalnom životu, a ne postoji podatak koliko ih se vrati profesionalnom sportu.
Pogotovo sportu kakav je ragbi.
- Obzirom da se krvarenje dogodilo duboko u mozgu, liječnici su zaključili kako nikako ne može biti povezano sa sportom kojim se bavim. Zbog toga su mi i dozvolili da nakon oporavka nastavim igrati, ali na svoju odgovornost - otkrio nam je mladi ragbijaš.
- Sve je počelo iznenada, u ožujku 2016. mi se zamutio vid, nakon par dana sam vidio dvostruko, a liječnici su rekli da se vjerojatno radi o ogrebotini rožnice oka, koja bi trebala sama od sebe zacijeliti. No nakon nekoliko dana osjetio sam nove probleme, počeli su mi trnuti prsti, shvatio da je u pitanju nešto puno ozbiljnije.
Nisu se usudili operirati
Pregled je potvrdio sumnju liječnika da se radi o krvarenju u mozgu.
Dijagnoza je bila strašna sama po sebi, no najgore je tek uslijedilo.
- U to sam vrijeme još mogao normalno funkcionirati, no nakon mjesec dana više nisam mogao hodati, izgubio sam osjet u cijeloj desnoj strani tijela, nisam mogao kontrolirati ni ruku... I što je najgore, liječnici se nisu usudili operirati me, jer je krvarenje bilo duboko u mozgu, pa bi operacija bila previše rizična, i pitanje je kakav bi uopće bio ishod.
- Sam uzrok krvarenja nije do kraja poznat, no liječnici su sumnjali u povećani krvni tlak i nije mi preostalo ništa nego mirovanje, svakodnevna kontrola tlaka, izbjegavanje slane hrane... Do tada sam se samo bojao da više neću zaigrati ragbi, no tada sam prvi put shvatio da mi je život u opasnosti, i da je stvar poprilično ozbiljna.
Vratio sam se
Rehabilitacija je bila mukotrpna i dugotrajna.
- Vid je bio najmanji problem. Morao sam hodati uz pomoć štaka, vukao sam nogu, nisam mogao podići čašu... Za sve sam trebao pomoć. Problem je bio fizičke prirode, ali je utjecao na moju psihu, bio sam frustriran zbog nemoći. Trebala je velika mentalna snaga, podrška roditelja i okoline da se vratim. Pokušao sam ostati pozitivan, nisam razmišljao o onima koji se nisu oporavili, nego o onima koji su uspjeli. Vjerovao sam u sebe, godinu dana je trajala rehabilitacija, no upornost se isplatila. Fizički sam danas potpuno zdrav, sve funkcije su mi se vratile u normalu, i napokon sam mogao početi trenirati.
Čim se Jason vratio na teren, popravilo mu se i raspoloženje, i sve je krenulo ubrzano naprijed.
Prošloga petka odigrao je i prvu prijateljsku utakmicu protiv selekcije prestižnog sveučilišta Oxford.
- Bilo je malo straha, ovo mi je ipak prva utakmica nakon dvogodišnje pauze. Nakon par minuta vratio mi se stari osjećaj, kao da nisam ni imao pauzu – smije se Jason, koji je rođen u Južnoj Africi, ali za Hrvatsku nastupa jer je Hrvat po majčinoj strani.
Volim burek
- Mama Irena je porijeklom iz Janjine na poluotoku Pelješcu, cijela obitelj obožava Hrvatsku i vjerujem da ćemo se uskoro i preseliti ovamo. Ne znam još gdje, možda na Pelješac, gdje imamo kuću, i gdje provodim svako ljeto, možda u Dubrovnik, gdje imam puno rođaka, Split u kome bih volio nastaviti ragbi karijeru, Zagreb... Nije mi važno, samo da je negdje u Hrvatskoj.
Jason, ili Davor, kako ga u Hrvatskoj svi zovu, brzo se uklopio u reprezentaciju, u kojoj igra i njegov stariji brat Jared, znaju tek pokoju hrvatsku riječ, ali obožavaju našu hranu.
- Volim sve, ali najdraži mi je burek. I da, znam da je burek samo s mesom – smije se simpatični ragbijaš, koga uskoro čeka i prvi službeni ogled nakon povratka, u Zagrebu će igrati protiv BiH u okviru Europskog kupa nacija.
- Bit će teška utakmica, mi imamo bolje pojedince i momčad, ali oni su jako srčani, bore se, i bit će to teška, fizički zahtjevna utakmica. Moja su predviđanja da ćemo u prvom dijelu morati odgovoriti na njihovu agresiju, no u drugom dijelu će do izražaja doći naša tehnika, vjerujem u pobjedu. - kaže Jason Davor, koji obožava Hrvatsku, jedino mu je malo krivo što ragbi nije tako popularan kao nogomet, rukomet...
- Znam da je nogomet u Hrvatskoj ovdje prvi sport, da su popularni i košarka, rukomet, vaterpolo..., i da dječaci najprije kreću u te sportove. Šteta, da je više zainteresiranih za ragbi, bili bi i puno bolji rezultati. Hrvati su visoki i snažni, idealno građeni za ragbi. Kad bi popravili masovnost, vjerujte da bi bili uz bok najboljim reprezentacijama svijeta – zaključuje Jason Newton.