Oduvijek sam bio borac, svaki mi je dan bio novo dokazivanje i nisam se predavao. Vjerovao sam da ću se uspješno vratiti, rekao je Ivan Ćupić nakon što se krajem rujna uspješno vratio na rukometne terene. Teška, gotovo nevjerojatna ozljeda umalo ga je stajala karijere, no ovog je ljeta u dresu slovenskoga Gorenja iz Velenja 22-godišnji Čupić krenuo praktički od početka. Nakon što su mu krajem srpnja liječnici morali amputirati dio prstenjaka lijeve, pucačke ruke, nitko mu sa sigurnošću nije mogao reći hoće li se i kada uopće vratiti rukometu.
- Tada mi se svijet okrenuo naglavačke, pitao sam se zašto se to moralo dogoditi baš meni - kaže desno krilo hrvatske rukometne reprezentacije i dodaje:
- Od prvog sam dana krenuo hrabro, bilo je teških trenutaka, ali nisam gubio nadu.
A hrabrost i upornost igrača koji je bio tajni adut izbornika Line Červara na EP-u u Norveškoj na najbolji je način nagrađena brzim povratkom na teren i više nego uspješnim igrama za slovensko Gorenje iz Velenja.
Tako je Čupić prošloga vikenda praktički sam pobijedio crnogorski Lovćen u Kupu EHF-a. Zabio je nevjerojatnih 15 golova u pobjedi 35-16, većinu iz kontri nakon obrana raspoloženoga golmana Gajića.
- Cijelo sam ljeto trenirao bez lopte, sezonu sam dočekao maksimalno spreman, a osjećaj u ruci je ostao. I dalje idu 'frkovi’, suhi listovi, kao i prije - priča srebrni reprezentativac s EP-a i ističe najveću želju:
- Jedva čekam okupljanje reprezentacije, za mene je to najveće sportsko dostignuće.

VJENČANI PRSTEN GA UMALO STAJAO KARIJERE
Samo dva dana prije završetka priprema u Crikvenici, 22. srpnja, i odlaska naše rukometne reprezentacije na Olimpijske igre u Pekingu, Ivan Čupić je na bizaran način ostao bez dijela prstenjaka na lijevoj, pucačkoj ruci. Vraćao se sa suigračima u hotel, poskliznuo, te pokušao uhvatiti za ogradu. Na nesreću, za žičanu ogradu mu je zapeo vjenčani prsten i gotovo do kosti zarezao prstenjak. Ivanu su u riječkoj bolnici morali amputirati dio prsta, a on je zbog toga propustio Olimpijske igre.