Izađi, izađi, vikao je Kruno Jurčić već početkom utakmice. Dobro ga se čulo, sablasna pustoš na maksimirskim tribinama činila je kulisu jedne utakmice koja se igrala za rezerzvne igrače, vodstva momčadi, čelnike klubova i novinare. Tišina prožeta ponekim povicima s travnjaka kao da je najavljivala ono što tek slijedi. Tuga se s tribina ubrzo preselila na travnjak, pred praznim tribinama Dinamo je izgledao kao skupina rekreativaca.
- Naš cilj je igrati dobar nogomet i skupiti što više bodova - rekao je Jurčić u najavi utakmice i dodao:
- Dosad smo u tome uspijevali, nadam se da ćemo opet.
I na stranu to što Dinamo, izuzev u Temišvaru, u tome baš nije uspijevao. Puno je gore što protiv Ajaxa Dinamo nije igrao dobar nogomet, nije čak igrao ni loš nogomet. Ne, modra družina ovoga je puta igrala apsolutno užasan nogomet! Zapravo, bez Mandžukića i Badelja, a s očajnim Lovrenom, Dinamo i nije igrao nogomet. Točnije bi bilo reći da su igrači u modrim dresovima stajali na terenu i gledali kako se Ajax poigrava s njima. I s vremena na vrijeme dobivali crvene kartone. Da nije bilo Tome Butine, bila bi ovo katastrofa ravno onoj reprezentativnoj na Wembleyju, tako nekako je i izgledalo na terenu. Tomečak odličan, Butina na trenutke bravurozan i - više ništa! Totalna nula.
Kruno Jurčić je vikao, skakao, onako kako samo on to zna, ali što to vrijedi kada se igrači vuku po terenu, nemoćni da se suprostave daleko jačem protivniku. Da stvar bude gora, Cufre je crvenim kartonom zbog 'laktarenja' još jednom pokazao koliki je promašaj. A onda je i Calello skupio dva žuta pa je ion morao pod tuš. Bilo bi dobro da je tamo na vrijeme otišao i Lovren, krivac za oba gola. Kod prvog, Pantelićevog, zakasnio je s izlaskom iz zaleđa, a kod drugog, kojeg je zabio De Zeeuw, pokraj njega je lakoćom proletio Suarez. I Dinamove šanse otišle su u nepovrat.