Ipak se kreće! I to unaprijed. Karijera Davida Čoline išla je uzlaznom putanjom, no rani odlazak iz Dinama u Monaco ipak je malo poremetio njegove planove. Nije igrao koliko je bilo planirano, uglavnom je bio član druge momčadi koja igra četvrtu francusku ligu, stoga je odlučio napraviti veliku promjenu, otići iz Monaca i preseliti na Poljud.
Iako se nekome to možda čini kao korak unatrag, za Davida nema dileme da je to bio dobar potez. U Hajduku je postao standardan, debitirao je za U-21 reprezentaciju, i s puno optimizma gleda u nastavka sezone i karijere.
- Odlično sam se snašao, svi su me u klubu dobro prihvatili, atmosfera i rezultat su super..., sve u svemu ne može biti bolje. Preskočio sam nekoliko utakmica zbog lakše ozljede, to je posljedica toga što prošle sezone nisam imao minutažu na ovakvoj razini pa se nakon par utakmica za redom dogodi i ozljeda. Trebalo mi je vremena da se vratim u ritam, ali sada je sve ok - kaže mladi lijevi bek, prezadovoljan potezom koji je povukao.
- Nije moglo ispasti bolje, nadam se da ću i dalje napredovati i u Hajduku i u reprezentaciji. Sretan sam i što je izbornik prepoznao moj potencijal. Sljedeća stepenica je A reprezentacija, a to mi je poticaj da radim još više i bolje u klubu i da se dokazujem.
Obzirom da je mjesto lijevog bočnog igrača duže vremena deficitarno u Dalićevoj momčadi, svi pogledavaju prema mladoj, gdje je lijevih bekova – višak!
- Barišić i Melnjak su u A reprezentaciji, a u U-21 smo Domagoj Bradarić, Borna Sosa, Ivan Dolček i ja. Ima nas puno, vidjet ćemo tko će biti najbolji i tko će se nametnuti izbornicima - sliježe ramenima Čolina, koji je nedavno na krcatom Poljudu zaigrao protiv ''svojih'', protiv Dinama.
- Uzeli smo tri važna boda i to je najvažnije. Što se tiče pritiska igranja protiv Dinama, mogu samo reći da mi je veći pritisak bio izaći pred toliko gledatelja, prvih 15-20 minuta osjećao sam kao da su mi se noge odsjekle. Kasnije je bilo puno bolje i baš sam uživao.
To je bilo manje - više sve što je mladi reprezentativac želio reći o svom bivšem klubu, s kojim se baš i nije rastao u prijateljskim odnosima. Pa niti o treneru Bjelici koji je već bio trener prve momčadi kad je odlazio u Monaco.
- S trenerom Bjelicom nisam imao nikakve kontakte i stvarno ne bih više o Dinamu, to je za mene završena priča.
Na derbiju je na suprotnoj strani bio Moro, Marina je bio na klupi.
- Većinom su igrali stariji ili novi igrači, moja generacija igra za Dinamo B. Kao i u Hajduku, eto, tu je Dario Špikić s kojim sam igrao u Dinamu, a obojica smo iz Velike Gorice, pa se dosta držimo skupa i pomažemo jedna drugome.
A u dobrim je odnosima i s Ivanom Dolčekom, konkurentom za poziciju u Hajduku i u reprezentaciji.
- Nema tu problema, izvan terena smo odlični, a na terenu će i onako biti onako kako trener i izbornik odluče.
U nedjelju Hajduka očekuje ogled s uvijek neugodnom Lokomotivom. Igra se u Zagrebu, s kao i uvijek puno navijača Hajduka na tribinama. Među njima će biti i brojni Davidovi prijatelji i rodbina.
- Sigurno da će ih doći puno, no za mene je to utakmica kao i svaka druga. Moramo se čuvati Kastratija i Uzunija, dobro pokriti Sammira... Do sada smo imali malo malo problema na gostujućim utakmicama, moramo to pokušati ispraviti u nastavku sezone. Sigurno da je lakše igrati kod kuće, pred domaćom publikom koja te nosi, ali u nekim susretima u gostima baš nismo imali sreće.
Čolina nije odigrao puno utakmica, no statistika mu je impresivna, s njim u postavi Hajduk nije izgubio nijednu utakmicu, a iako je obrambeni igrač, još uvijek nije dobio nijedan karton.
- Statistika me veseli, ali svjestan sam da neće tako ostati do kraja sezone. Što manje poraza to bolje. A što se tiče kartona, volim rješavati duele bez kontakata i startova, uvijek je bolje postaviti se pametnije od protivnika i uzeti loptu. Ali ako treba zaustaviti kontru prekršajem, neće mi ni to biti problem.
Uzor mu je Marcelo, za sebe će kazati da je više bek nego krilo te da mora puno raditi na defenzivnom segmentu igre.
- Defenziva mi je lošiji segment igre tako da više radim na tome. Kako? Kroz analize i priču s trenerima, postavljanje na terenu, pomažu mi i suigrači Ismajli i Simić... Gledam puno utakmica, čak i naše pogledam da vidim gdje sam griješio.
Hajduk je i drugu reprezentativnu stanku proveo na vrhu ljestvice, što dodatno raspiruje maštu navijača koji se nadaju da će Hajduk na vrhu i ostati. Nada se tome i Čolina.
- Kakav bih ja bio sportaš da se ne nadam najboljem, ali ne mogu i ne želim ništa obećavati. Dinamo ima kvalitetu, ali su im Varaždinci malo lupili šamar. No oni se dižu, kao i Rijeka, neće se uspavati, vidite da od tada igraju s najboljom postavom.
Hajduk čeka najzahtjevniji dio sezone, za uvod Lokomotiva i Slaven, a onda dvostruki kup i prvenstveni ogled s Goricom, nakon toga tri derbija s Osijekom, Rijekom i Dinamom.
- Svaka je utakmica teška, treba skupljati bodove i proći dalje u Kupu, što će biti teško jer Gorica je jako dobra momčad na svom terenu. Moglo bi se reći i da će ovo biti utakmice istine za nas. Nadam se i vjerujem da možemo zadržati ovaj nivo dobrih igara i pobjeda.
Davidovu lijevu ruku krase brojne tetovaže posvećene obitelji.
- Jedna je za mamu i tatu, druga za brata, jedna je posvećena mojoj prvoj ljubavi nogometu... Bit će ih sigurno još, kad kreneš nije lako stati.
Životom u Splitu oduševljeni su manje-više svi igrači koji iz drugih sredina dođu igrati na Poljudu, pogotovo stranci, no David je zadnju godinu proveo u Monacu, tako da...
- Monaco mi ne nedostaje, u Splitu je sve blizu, sve se stigne, grad je prekrasan i nemam se na što požaliti. Znate kako se kaže, da se na lijepo i dobro lako naviknuti. Eto, tako sam se ja lako navikao na Split. Za Monacom kao gradom ne žalim, a ni klub mi ne nedostaje, više s njima nemam nikakve veze, osim što ponekad pogledam utakmicu ili sažetak. Hajduk je sada moj klub i koncentriran sam samo na njega.