Gospodine Blaževiću, znače li vam što imena Huguenin Pierre, Jasef Terannova..., stiglo je Ćiri pitanje dok je pio kavu na zadarskom trgu. U sekundi je bio na rubu suza.

- Otkud vam ta imena? Pa to su igrači koje sam trenirao na prvom poslu, u Veveyu 1968. godine - odgovorio je razdragani Ćiro.

- Znam, ja sam Marko Barišić, gledao sam vas tad i bio trener u Le Taru. A sad ću vas gledati u Zadru.

Ćiru su u Zadru dočekali kao spasitelja. Nema tko ga ne zaustavlja na ulici. Oko njega prolaze automobili i trube, a Ćiro nasred ulice svima uzvraća pozdrave.

Dan mu počinje rano, već je u sedam na nogama. Spušta se tad iz hotela Kolovare, gdje je smješten, i kreće u šetnju gradom. No ne ide na doručak.

- Ništa ne jede. Već pet dana jede samo čokoladu i pije vodu - kaže predsjednik Zadra Josip Bajlo.

Uz kocku čokolade Ćiro Blažević kreće na zadarski trg.

- Supruga kaže da je Zadar najljepši grad na svijetu. A ako je netko kompetentan, onda je to ona. Puno putuje. Uzme mali avion pa ode na Siciliju, Grčku... Nema gdje nije bila, ali za Zadar je rekla: ‘Najljepši je’. Već je najavila dolazak - kaže Ćiro.

Iz restorana mirišu riba, roštilj, pizza...

- Ćiro, dođite na ručak, mi častimo - dobacilo je društvo iz restorana. Blažević im je samo mahnuo, zahvalio se na pozivu i nastavio šetnju.

- Pet kilograma sam dobio. Moram hitno na dijetu, ne sjećam se kad sam ih imao više. Nisam već tjedan dana normalno jeo, sve preskačem. Čokolada i voda, to mi je doručak, ručak i večera - kaže Ćiro.

Došavši do njemu drage crkve sv. Donata, sreo je Marka Barišića, trenera s početka priče.

- Je li u Zadru stega kao u Veveyu? Pričali su da ste jednom igrača pogodili kopačkom u leđa...

- Nego što?! Red se mora znati - odgovorio je na francuskom jeziku, tečnom, bez zastajkivanja.

- Na televiziji sam jedanput polemizirao s Aimeom Jacqueom i francuski mediji bili su u čudu: ‘Je li moguće da Ćiro bolje govori francuski od našeg bivšeg izbornika?’. Moguće je, sine, moguće. Pa, lovu brojim na francuskom - smije se Ćiro.

Šetnja završava oko 14 sati, slijedi povratak u hotel. Nema ručka, samo nekoliko kockica čokolade. Iz hotela izlazi samo na trening i u šetnju. Iz takta ga može izbaciti samo spominjanje reprezentacije.

- Kako netko bez iskustva može biti izbornik? Šuker je kriv za sve, briga ga za reprezentaciju, važno mu je samo da je blagajna puna. On je krivac, a Kovač antitalent. Kakvim se to pomoćnicima okružio? Nitko od njih nikad nije bio trener. Nema on takta, nema ‘nos’, neće to biti dobro. Strah me ovih kvalifikacija - kaže Ćiro.

Bližila se večera, glad je bila sve veća.

- Idem do automobila - samo je rekao. U prtljažniku uvijek ima rezervnu garderobu, poklone i čokoladu. Išao je po ovo potonje, ipak je vrijeme večere...