Đoković ima rezultat koji nitko ne može zasjeniti, najveći je sportaš na planeti i uskratili su mu da deseti put osvoji Australian Open i dobije bistu! Jer takav je običaj.
Počeo je tako Miroslav Ćiro Blažević sportsku temu mjeseca gostujući u emisiji "Nedjeljom u 2" na HTV-u.
- Vjerojatno je i on dobrim dijelom kriv, ali sve je moglo završiti elegantnije - nastavio je pa se obrušio na australske vlasti:
- Nije dopušteno da se maltretira, a maltretirali su ga, takvu sportsku veličinu. Nisam za privilegije, ali napravili su konfuziju, jedan kaže da smije ući, drugi ne smije... Australija za mene više nije uredna država, ispucala je svoj kredibilitet u toj konfuzuiji i držali su ga kao kriminalca. Ja Đokovića obožavam, velik je čovjek, ne poznajem ga, a jako mu želim stisnuti ruku. Sportaš je koji nema predrasuda, što je vrlo važno jer smo se mi, sportaši, rodili da pravimo mostove i mirimo, a on to radi. Našeg je Ivaniševića uzeo za trenera, to je najveća potvrda da nema predrasuda.
No, nije Novak posve nedužan u priči...
- Žalostan sam jer je ostavio na sebe ozbiljnu fleku, nije smio tako deklarativno kompromitirati nešto što spašava čovječanstvo. S obzirom na njegov značaj, mogao je pomoći čovječanstvu da je rekao "Cijepit ću se" - govorio je Ćiro pa otkrio:
- Meni je teško govoriti o tome jer imam djecu koja se ne žele cijepiti. Ne mogu ih više preko koljena i po guzi, ali najradije bih jer imaju filozofiju koja je idiotska, pretendiraju da znaju više od stručnjaka cijelog svijeta.
POGLEDAJTE VELIKI INTERVJU S ĆIROM:
Raku kažem: 'Nećeš, majku ti tvoju!'
Otkrio je i detalje:
- Ja imam troje djece i šestero unučadi i svađam se s njima oko te blage injekcije! I moj sin dobije koronu, kao i njegova žena i sin. Molio sam se da odzrave, ali spočitnut ću im. A kći Katarina, koja živi u Lausanni, je toliki fanatik protiv toga da joj se više ne javljam na telefon! Ne slušaš oca, koji ti je omogućio sve! I sad sam ja budala, a ti si pametna. Ne mogu ja biti budala s 87 godina i sve sam prošao. Ona meni kaže "Tata, da se nisi cijepio ne bi dobio rak".
Govorio je i o demografskoj slici Hrvatske:
- Bio sam emigrant, napustio sam voljenu zemlju jer nisam mogao egzistirati. Najveći razlog odlaska ljudi je standard. Plenković i ekipa će naći načina da vrate našu mladost koja je otišla trbuhom za kruhom i omogućiti im u najljepšoj zemlji svijeta da pronađu razlog da se vrate. Ne bojte se, vratit će se i mladost i ljubav. Najvažnija je materijalna neovisnost. Kad razmišljam hoću li treće dijete, da ne razmišljam da ne mogu ovo dvoje prehraniti. Da imaju ono elementarno za egzistirati, nitko nije tako sentimentalan kao mi.
Dakako, neizbježna je tema njegova bolest.
- Ozbiljan sam bolesnik pa poručujem svima koji dožive takvu nesreću da se ne daju, da se bore. Ja sam toliko siguran da ću pobijediti, ima pet metastaza, sve ću vas pobijediti! Pametan čovjek kaže "dosta sam živio", ali ja sam tako sretan što me ljudi vole, što su mi uzvratili ljubav koju sam ja njima dao. Moj najveći motiv kao trener je da smo mi privilegirani da obradujemo ili rastužimo narod. Taj adut sam spretno inficirao igračima. Spokojan sam. Ne bih mogao živjeti da nemam ovu dozu nade i optimizma, u panici bih bio, nije lako otići čovjeku koji je još bistar. Nisam dementan, svjestan sam svega i htio bih na mom primjernu pomoći beznadežnima. Moja je situacija beznadna, ali nećeš, majku ti tvoju, nećeš! Imam velike probleme nuspojava lijekova, ali izdržat ću sve i znam da moram pobijediti. Da parafraziram jedan vic: Kad me pitaju što bih želio da govore na mom sprovodu, samo da kažu 'Eno ga opet se mrda!'
Ponovio je da je novac najvažniji.
Mamić je držao Lamzu i još 3-4 stara igrača na životu
- Govorio sam da je i najzdraviji čovjek bez novca bolest. Sad, u ovom stanju, sam demantiran. Starost je najopasnija i najneugodnija ako nemaš novca.
Dotaknuo se Stjepana Lamze.
- Nisam dobar s Mamićem, ali zahvalan sam mu što je Lamzi osigurao da starost i bolest prođe na fini, gospodski način. Da nije bilo Mamića, Lamza bi otišao u najtežem i psihičkom i fizičkom stanju. Još 3-4 stara igrača on drži na životu.
Politički, vjeran je HDZ-u.
- Nesavjest je kad sportaši koji su pčuno zaradili imaju boravak u Monte Carlo. Još mlada hrvatska domovina nije stekla kredibilitet da oni koji su stekli novac pohrane ga tu i budu sigurni. Ja sam svoj novac donio ovdje, ali i sportaši koji su velik novac pohranili vani su patrioti jer nikad ne bi te rezultate postigli da nisu postrigli galvanizaciju za afirmaciju svoje domovine.
Ispričao se Milanoviću za stare izjave, a ovako je objasnio svojevremenu pomoć u kampanji Milorada Pupovca:
Sine, ostao si bez jednog stana!
- U meni je da ljude mirim, nije me Plenković niti itko drugi tražio da pomognem Pupovcu. Meni je važno da si čovjek. I sin me zvao "Tata, ne diraj moju djecu! Ne mogu ići u školu jer ih druga djeca napadaju što tvoj deda to radi" E zato je kraći za jedan stan! Jer umjesto da kaže "Bravo, tata, tako se ponaša civiliziran čovjek". Kad bi svi očevi na djecu tako utjecali, ne bi bilo bezrazložnog antagonizma, to mi je grozno. S Pupovcem kad se sretnem, kao da sam s mlađim bratom. Nije mutav, zanimljiv je lik, možda mu fali ovog mog, on je malo šovinist, ja nisam, ne podnosim taj primitvni naboj. Pa dosta smo se svađali, hoćemo li opet ubijati?!
Ponovno je ispričao da nije htio sina dati u rat.
- Rat je naveća glupost na svijetu. Rekao sam Tuđmanu "Dao sam za oružje, za što god, ako treba, ja idem, ali sina ne dam". A predsjednik mi je odgovorio "Znači, i vi ste u onoj grupi koja daje volove dok sitoronja daje sinove". Jako poštujem naše borce, ministar Medved će se brinuti da obitelji naših ratnika ne oskudjevaju, jer su najvažniji. Ja jesam patriot, ali ne dam sina!
Da je Ćiro predsjednik, što bi napravio?
- Da je pametniji, predsjednik Srbije morao bi nam pokazati mjesto gdje su sve naši ljudi pokopani, da pomogne da živimo u slozi i prijateljstvu, a ne stalno na nišanima, to je primitivno ponašanje. Ja bih kao predsjednik sve dao narodu, zadužio bih se do neba jer država ne može nikad propasti. I bio bih ekspeditivniji u renoviranju svega od potresa.
Podsjetio je na svoje trenerske dane.
- Nakon trećeg mjesta na SP-u, trebao sam biti malo mudriji, ali prihvaćao sam sve ponude. Trebao sam otići u Kinu jer tamo je najbolje jer je plaćanje solarno i odmah. Najteže? Strašno je kakve sam traume imao, počeci su bili grozni. Nudio sam se okolo po 4. ligi i nitko me osim Veveya nije htio. Tri godine kasnije prvi put su ušli u 1. ligu i ja sam uz Charlieja Chaplina bio najveća faca u gradu. Nogometni trener su male satisfakcije i velika razočaranja.
Bit ću pokopan u Zagrebu
Ponavlja da vjeruje hrvatskim liječnicima.
- Cijela klinika Basel viče "Hoćemo Ćiru", ali najbolji liječnici su hrvatski i ako me itko spasi, spasit će me oni. Ne dam se, ali nije lako, sama pomisao da odlazim... Možda bi bolje bilo da se predam, ali to je u meni, borac sam, kažem raku "nećeš"! Unište mi tri žarišta, idem uvjeren da sam gotov na pregled, kad nađu četiri nova, na gorim mjestima. Hoće da me sruši, ali ne dam se.
U Travniku mu žele dati ulicu, a gdje će biti pokopan?
- U Travniku su mi roditelji i brinem se o tom grobu, ali, dragi moji, ja ne mislim tako brzo otići da bih razmišljao gdje će me pokopati. S gradonačelnikom Kraljevice razgovarao sam o tome i on trlja ruke jer računa doći će toliko predsjednika, hotel će biti pun, haha. Ali nemam pravo pohraniti se igdje drugdje nego u Zagrebu.