U ovim se godinama čovjek lako rasplače, pa ću preskočiti bilo kakve duge govore. Čim se sjetim što sam sve prošao, koje sam klubove trenirao, uhvati me nostalgija za divnim vremena, rekao je Ćiro u zdravici na 80. rođendan.

Nije se rasplakao, iako je bio na rubu suza.

- A što da kažem? Kad dođeš u ovu dob, više se rođendani i ne slave - kazao je Ćiro, koji je na rođendansku proslavu stigao, kao i u cijeloj karijeri, u odijelu i kravati.

Proslavio ga je skromno, u društvu prijatelja i suradnika, a od igrača koje je trenirao došao je samo Vlado Kasalo.

- Ćiro mi je u Parizu kupio prvo odijelo. Koštalo je 3500 franaka. Rukavi su bili prekratki pa je Ćiro rekao: ‘Nemoj ga uzeti’. Kad je prodavačica rekla da se mogu produžiti, ja sam se razveselio, a Ćiro smrknuo - sjeća se Kasalo anegdote iz 1987.

I baš u trenutku kad je Kasalo završavao priču, Ćiri je zazvonio mobitel.

- Halo, Ćiro, sretan ti rođendan. Zašto ga nisi slavio na Maksimiru, tu je tvoj dom - javio mu se Zdravko Mamić.

- Hvala, drago mi je što si se javio - bilo je sve što je Ćiro odgovorio.

Razgovor je trajao vrlo kratko, niti minutu...

Na dar je Ćiro dobio vlastiti portret, novine iz 1982. godine te knjigu “Kako je lako voljeti”.

- Koliko mi je drago, toliko mi je i teško. Emotivan sam i senzibilan, sve me ovo veseli, iako, kad me pitaju za planove, kažem: ‘Budala je svaki trener koji nešto planira, a onaj koji planira u 80. godini je još veća budala’ - rekao je Ćiro.

Negdje oko podneva stigla mu je i slavljenička torta. Na njoj je bila samo jedna svjećica.

- Da ih je 80, trebao bi nam aparat za gašenje požara - dobacio je Stanko Eskolić, najveći zagrebački vicmaher.

Nakon što je razrezao tortu, Ćiro je nazdravio čašom likera Bailey’s. Bilo je to sve što je popio. Potom se uputio unucima koji su mu također pripremili darove, no na kraju je zastao i rekao:

- Davor Šuker? Ne, nije mi čestitao rođendan. Pa taj ni svome ocu nije čestitao rođendane... Samotnjak je, živi sam, a tako će i umrijeti.