Kad sam došao u Prištinu, svi su navijači, meni u čast, imali bijele šalove oko vrata. ‘Uh, kako su bogati’, pomislio sam. Kad ono, figa. Oni rezali bijele plahte, prva su to Ćirina sjećanja na Prištinu, u koju je prije 27 godina stigao kako bi je spasio od ispadanja u drugu ligu.
- Spremam momčad za meč, kad mi dotrči Azem Vllasi i kaže: ‘Šefe, provaljuju u stadion. Ispred je 35.000 ljudi, svi žele ući’. Ja ustanem, popnem se na tribinu i mahnem ljudima. Svi su iste sekunde sjeli - prisjetio se Ćiro.
Prištinu je spasio, na redu je bila Rijeka.
- Došao sam 1996. i prvo što sam rekao je da ću se, ne spasim li Rijeku, objesiti na stijenama Kantride. Tako da sam ovaj put spreman skočiti s Cibonina tornja ne spasim li Zagreb - najavljuje Blažević.
Najteže je bilo u Osijeku prije deset godina.
- Tad sam se najviše bojao, strah me ulovio odmah nakon dolaska. Nikad teža situacija - ali i ondje sam uspio.
Čuvši za “mesiju” koji spašava nemoguće, Ćiru je pozvao Xamax. Do njegova dolaska Švicarci su imali samo jednu pobjedu. Ćiro ih je izvukao s dna i doveo ih do doigravanja. U njemu su ispali od Siona...
Zagreb mu je 25. trenerski posao, a iduće godine bit će 50 od njegova prvog posla.
- Nikad nisam bio bolji trener. A tek mi je 77 godina. U utorak sam u Zagrebu ponovno uskrsnuo. Baš sam sretan - zaključio je Ćiro i odjurio na trening.
Vevey
Došao sam s 28 godina, klub je bio u četvrtoj ligi, bez gledatelja, a ja sam ga u četiri godine doveo do prve lige! Nisam bio samo trener nego i igrač.
Priština
Na utakmicama u Prištini bila je ludnica kakva se rijetko viđa. Klub sam s dna podignuo do 10. mjesta. Plakali su kad sam odlazio.
Rijeka
Bila je 1996., bio sam izbornik Hrvatske i pozvali su me u pomoć da spasim Rijeku. Bilo je teško, ali uspio sam i u toj misiji.
Osijek
Uh, to je bilo najveće iskušenje. Iskreno, moja najveće bitka. U Osijek sam došao u sezoni 2001/2002. Na kraju smo bili u sredini tablice.
Xamax
Bili su u velikoj nevolji, do mojeg dolaska imali su samo jednu pobjedu. Izvukao sam ih do doigravanja, ali tamo smo izgubili od Siona.
Mes Kerman
Strašno je bilo, gotovo kao 1982., potresni prizori! Publika, 12.000 ljudi, bila je na nogama i skandirala ‘Ćiro, Ćiro!’. I sad zaplačem kad se sjetim.