Ćiro Blažević podigao je BiH na noge. Zaustavljaju ga na ulici, traže autograme, žele se slikati... Euforiju će usporediti s onom iz 1982., privatno njegovom najdražem razdoblju u životu. Tada je, kaže, bio najsretniji. Mlada, nadolazeća trenerska zvijezda. Dvadeset i sedam godina poslije osjeća se mlađim no ikad. Tvrdi da je neuništiv. U političkoj misiji u BiH uspio je spojiti nespojivo. U Zenici kliču Hrvatima, Srbima i Muslimanima. Zahvalan je Milanu Bandiću, koji ga je poslao u Sarajevo. Kao i mnogo puta prije, Ćiru su poslali u nemoguću misiju, završio je velikim trijumfom.
24sata: Izgledate neispavano. Spavate li uopće posljednjih dana?
- Nikako. Spavao sam sat vremena u dva dana. Nekako sam uspio zatvoriti oko na zadnjem sjedalu auta. Ali ne spava raja pa ne spavam ni ja.
24sata: Jeste li zahvalni Milanu Bandiću što vas je poslao u BiH?
- Do neba. Rekao mi je da idem u političku, a ne sportsku misiju. Uspio sam da ljudi kliču i Srbima, i Hrvatima, i Muslimanima. Spojio sam nespojivo.
24sata: Jeste li tužni što vas je Vlatko Marković prekrižio kao hrvatskog izbornika?
- Žrtva sam. To znaju svi pametni ljudi. Zna i Marković iako je izmislio nekakvu starosnu dob kako bi me prekrižio. Nogomet nam vode ljudi koji misle da znaju više od trenera. Ali neka. Sad se vidi da sam najbolji na svijetu.
24sata: Osjećate li se vitalnim?
- Nego što. Vitalniji nego ikad. Godine nisu važne. Netko je s 40 mrtvo puhalo, a netko je i sa 70 vitalan.
24sata: Otkud crpite snagu?
- Imam je na pretek. U životu nikad nisam bio umoran. Spavao, ne spavao, trčao, vježbao... Umor kod mene ne postoji. Snaga pršti iz mene.
24sata: Kako zamišljate eventualni susret protiv Hrvatske?
- Neće do toga doći. Veliki sam vjernik. Bog me stavio na svakakve kušnje, ali neće dopustiti da se sastanu Hrvatska i BiH. To bi mi bila najveća kazna. Ne bih to mogao izdržati i emigirao bih negdje na najudaljeniji otok na planetu. Mislim na Island, to bi bilo idealno.
24sata: Koliko ste primili poruka nakon pobjede protiv Belgije?
- Više od 2000. Zovu me prijatelji, poznanici, menadžeri, skauti inozemnih klubova. A zovu me bogami i žene. I to puno njih. Neka, bolje da zovu žene nego pederi. Iako protiv pedera nemam ništa protiv.
24sata: Prerušavate li se još?
- Jako mi je stalo do mišljenja naroda. Kako bi saznao što ljudi misle o meni, znao sam se prerušiti i kriomice otići na stadion. Stavio bih periku na glavu i nitko me ne bi preoznao. Ali to je bio mladenački hir. Više to ne radim.
24sata: Imate li ponuda?
- Još pitate. Imam ponuda kao nikad dosad. Zovu me iz Perzijskog zaljeva, ali i sa svih strana svijeta.
24sata: A iz ozbiljnih liga?
- Još više. Mogu ići u jednu od liga petica. Ali ako sad kažem tko me sve zove, ispast će da se hvalim. A to ne želim. Iako, ja sam neuništiv.

PUŠIM KO NIKAD
Ćiro je nekoliko puta pokušao prestati pušiti.
- Ne mogu. To me jako brine. Pušim, kao u najboljim danima. Hm, nikako da smanjim. Probam, ali ne ide. I jako mi je krivo.