Ivan Fiolić (23) u lipnju je završio svoju belgijsku, pa započeo ciparsku avanturu. Bivši nogometaš Dinama i Lokomotive zaputio se na jednogodišnju posudbu u AEK Larnacu, što se za 23-godišnjeg igrača vrlo brzo pokazalo pravim izborom.
Fiolić iza sebe ima pet prvenstvenih nastupa, zabio je tri gola, asistirao još dvaput. Hrvatski nogometaš konačno je uhvatio pravu formu, u posljednja tri prvenstvena dvoboja postigao sva tri gola. I tako oduševio navijače AEK-a.
- Odlučio sam kako mi treba nešto novo, neka liga u kojoj znam da ću iskočiti i vratiti se na razinu na kojoj sam bio još u Lokomotivi. Tražio sam klub u kojem ću imati minutažu, ali i zemlju u kojoj neću imati velikih problema oko prilagodbe. Tako sam se odlučio za Cipar, po pričama sam čuo kako je to liga slične kvalitete HNL-u, iako se hrvatsko prvenstvo posljednjih godina dosta diglo - priča nam iz Larnace Ivan Fiolić, pa nastavlja:
- Na Cipru imate četiri-pet jako dobrih klubova, ali znam da ovdje mogu doći do izražaja. Nisam se htio vraćati u Hrvatsku, pa ću ovdje biti do svibnja kada mi istječe jednogodišnja posudba. AEK Larnaca nema pravo mog otkupa, tako da se na kraju sezone vraćam u Belgiju, pa ćemo vidjeti što i kako dalje.
Što se dogodilo u Belgiji? Genk vas je dugo tražio, na koncu kupio, pa tamo niste dobili minutažu...
- Davao sam sve od sebe, ali očito smo se klub i ja negdje mimoišli. Jednostavno, ne mogu reći da sam tamo radio nešto loše ili da nisam davao maksimum, ali nije bilo minutaže. Mi smo prošle sezone imali 13 igrača koji su se rotirali, nije bilo niti kartona niti ozljeda, pa za druge nije bilo prilike. Realno, ti su dečki igrali sjajno, na kraju smo se okitili i naslovom prvaka. Jesam li očekivao više? Jesam. Jesam li tužan? Nisam. Naučio sam neke stvari i odrastao.
Opet, ne može se puno nogometaša pohvaliti naslovom prvaka u inozemstvu, pogotovo u kvalitetnoj ligi poput belgijske...
- Sigurno da je to velika čast, iako nisam imao veliku minutažu. No, bio sam dio te pobjedničke momčadi, jako sam sretan zbog novog trofeja. Evo, puni mi se ta vitrina s trofejima, već iza sebe imam dosta trofeja, haha.
Kakav je život na Cipru? U Larnaci?
- Odličan, sve je stvarno super. Ovaj dio Cipra je prije bio engleska kolonija, pa se tu vrti taj engleski đir. Volani na automobilima su na kontra strani, utičnice su drugačije, kao u Velikoj Britaniji. Ovdje sam tek nekoliko mjesci, ali sam se odlično snašao, vrijeme je odlično, ljudi jako pristupačni. Nisam mogao vjerovati koja je to razlika u odnosu na Belgiju, oduševljen sam.
Kakve su temperature u Larnaci?
- Evo, sada navečer je tu 23-24 stupnja Celzijusa. Stvarno je ugodno, još jedna velika razlika u odnosu na Belgiju gdje je stalno kiša i hladnoća. Kada sam došao ovdje tu je bilo 35-36 stupnjeva i tako cijeli dan. Već bi ujutro bilo 33, prava vrućina. Baš zbog tih temperatura su nam treninzi uvijek ujutro, trenira se samo prijepodne.
Na Cipru igra i Gordon Schildenfeld koji brani boje Anorthosis Famaguste i također živi u Larnaci...
- Schildenfeld mi je jako puno pomogao kada sam došao ovdje, dao mi je brojne savjete, pomogao oko smještaja, svaka mu čast. Znamo se iz Dinama, često se i vidimo. Ma kažem, dolazak na Cipar je bio pun pogodak, imao sam i boljih opcija, ali sam htio igrati. Nekada treba napraviti korak unatrag, kako biste napravili dva prema naprijed.
Što igrate, na krilu ili u vezi? I kakvi su ciljevi AEK Larnace?
- Igram iza napadača, moju omiljenu poziciju koju sam igrao i u Lokomotivi. Puno sam bliže golu, evo u tri utakmice sam zabio tri gola. Stanje na ljestvici nije baš kao što smo očekivali, ali vjerujem kako ćemo se do kraja sezone boriti za naslov prvaka. AEK je zadnje četiri sezone bio drugi, ove godine želimo korak više.
U momčadi imate čak devet Španjolaca, od tamo vam je i trener. Prije biste mogli naučiti španjolski nego grčki jezik...
- Haha, da stvarno ima puno Španjolaca u momčadi, to su sve iskusni i kvalitetni igrači. Vidi se i po našem načinu igre, preferiramo taj španjolski stil, meni to baš odgovara. U momčadi su i dva Makedonca (Tričkovski i Mojsov) koji su mi puno pomogli po dolasku ovdje, a u stožeru ima i Balkana.
Pratite li Dinamo?
- Naravno, često se čujem i s Dinom Perićem, za kojeg sam oduvijek znao da je prava klasa. Tu nije bilo dvojbe, uvijek je bio tu negdje, stvarno je zaslužio sve što mu se događa u karijeri. Družili smo se često, sada smo u stalnom kontaktu, baš sam sretan zbog njega. Dinamo iz utakmice u utakmicu pokazuje kako je prava momčad, presretan sam zbog svih rezultata koje je ova momčad već postigla.
Vi ste kratko imali priliku raditi s Nenadom Bjelicom, koja je tajna njegovog uspjeha?
- Jednostavno, Bjelica ima odličnu kemiju s igračima, taj odnos je fantastičan. Mene je u Dinamo treniralo puno trenera, po tome je dosta sličan bio Zoran Mamić. Iskreno, Nenad Bjelica me trenirao kratko, ali je to daleko najbolji trener u mojoj karijeri. Svaka mu čast, o njemu nemam nijedne loše riječi. Ima sjajan odnos s igračima, vidim da je i nastavio tako, igrači i rezultati ga prate. A kada iza sebe imate podršku svih igrača, znate da ste pravi trener - završio je Fiolić.