I mi smo dvije godine prije nego što ćemo postati prvaci Europe imali 0-10 u Kupu prvaka, prisjetio se Mirko Novosel, trener koji je Cibonu dvaput vodio do krova Europe.

- Osvojili smo 1982. naslov prvaka Jugoslavije ispred Partizana. Jedan igrač nam je trebao ići u vojsku, no otišla su trojica. Predlagao sam klubu da se odustane od Europe, no rekli su da će to biti dobro iskustvo - ispričao je.

Današnjoj Ciboni nitko nije otišao u vojsku, ali rezultat je isti. U skupinama europskih natjecanja izgubila je 21 utakmicu zaredom. Prva je bila posljednja u eri Velimira Perasovića, no onda je došla recesija i sve je otišlo nizbrdo. U posljednje tri sezone Cibona je izgubila čak 20 utakmica u skupinama. 

- Mogu razumjeti 0-10 u Euroligi, ali u Eurokupu ne. Potreban je kontinuitet trenera i igrača, posebice playmakera, koji su najosjetljivija pozicija - prokomentirao je Neven Spahija.

Danas se sve vrti oko novca, no to nije opravdanje za nemoć da se dobije baš ikoga. Nema novca ni za pravog trenera, a vidjelo se koliko on znači kad se vratio Repeša.

- Nadam se da će se Jasko za koju godinu zasititi inozemstva i reći mi: ‘Dosta mi je, vraćam se’ - kaže Nikša Prkačin, sportski direktor “vukova”.

Nema druge nego dovesti trenera koji zna raditi s mladima - Šarićem, Arapovićem, Mazalinom - okrenuti se proizvodnji pa će doći i rezultati. Stalno mijenjanje trenera i “polovnih” Amerikanaca dovelo ih je do niza poraza dvostruko većeg od Dinamova u Ligi prvaka...

Oni su bili na klupi za trajanja niza

Zdravko Radulović imao je 0-10 u Euroligi, Joke Vranković 0-2, a Veljko Mršić 0-4 u Eurokupu. I Danijel Lutz je izgubio pet utakmica kao v. d. trenera.