Večer prije Cibona je uspjela, na zadnju loptu pobijedila je Šibenik, ali u petak navečer više nije bilo snage. Sjajni košarkaši Jollyja JBS iskoristili su zamor materijala kod favoriziranih Zagrepčana, ali veliku većinu posla ipak su sami odradili. I zaslužili sve čestitke za povijesni uspjeh. OK, ta povijest baš i ne traje predugo - klub je osnovan 2009. godine - ali ne umanjuje to uspjeh trenera Ivana Velića i njegovih igrača. Široj publici mahom nepoznatih, ali dovoljno dobrih da srede Cibonu...

U prvom poluvremenu "cibosi" su djelovali kao da imaju utakmicu pod kontrolom, no nikako se nisu mogli odvojiti. Kad je Jolly u takvim uvjetima imao 36-36 nakon prvih 20 minuta, bilo je jasno da šansa postoji. Ukazala se u trećoj četvrtini, u kojoj su Šibenčani briljirali, a Cibona se polako gasila. 

I kad god bi se Cibona malo približila, zaprijetila da može vratiti utakmici neizvjesnost, sve je išlo na mlin Jollyja. Njegovi igrači su pogađali i ono što nisu morali, a Zagrepčani su promašivali i ono što se mora zabiti. Prijetili su sve do posljednjih sekundi, odustali su tek 15-ak sekundi prije kraja, kad je postalo jasno da su svi pokušaji u završnici bili uzaludni.

Partiju s "NBA-ovskom" statistikom odigrao je Ivan Novačić, apsolutno prvo ime utakmice. Krilni centar Jollyja zabio je 27 koševa, doduše potrošio je za to čak 23 lopte, ali skupio je i 12 skokova. Josip Bilinovac ubacio je 19, Amerikanac Penn 12 koševa. Kod Cibone Luka Žorić 18, Željko Šakić 15, Domagoj Bošnjak 12, a cijela momčad ubacila je samo pet trica iz 24 pokušaja. Jolly ih je "utrpao" čak 11.

Dok su Šibenčani, zagrljeni na centru, slavili vjerojatno najvažniju pobjedu u ovim osam godina postojanja kluba, Cibonini igrači gledali su u pod. Iscrpljeni, potrošeni, bez prave energije... Kad se podvuče crta, u finale je otišla ove večeri bolja momčad. Pred kojom je u subotu još jedan, još veći izazov. Cedevita u finalu, od 20 sati, prilika da Šibenčani naprave iznenađenje prve klase.