Da je Gorgon imao 90 minuta u nogama, da Kvržić i Pavičić nisu bili ozlijeđeni, da se Čolak nije ozlijedio nakon 15 minuta, da je jedini ljevak u momčadi (Mamić) zdrav... S previše kondicionala sudarila se Rijeka za prolazak protiv tako jakog, kvalitetnog i četverostruko bogatijeg protivnika.
Remijem 1-1 na Rujevici protiv Genka Belgijci su s ukupnih 3-2 izborili plasman u grupnu fazu Europske lige.
Neće ići...
Gol Ukrajinca Plastuna samo minutu nakon Puljićevog pogotka za 1-0 djelovao je kao demonstracija snage, gotovo kao upozorenje, 'A vi ste nečemu ponadali? Ne, ne... Neće ići'.
Rijeka je odigrala na gornjoj razini svojih trenutačnih mogućnosti i u okvirima datih okolnosti. I uz odličnu atmosferu: također u okvirima višemjesečnih okolnosti.
Može se lamentirati o tome da je trebalo krenuti otvorenije, hrabrije, isključivo 'na prednji pogon'... Ali i da je Bišćan imao ama baš sve igrače spremne i u savršenoj natjecateljskoj formi, da je na Rujevicu mogao poslatin svoj najjači, idealni sastav i ta bi Rijeka igrala protiv favorita, protiv jačih od sebe.
Maksimalni broj obrtaja
I šteta je, naravno da je šteta doći toliko blizu skupinama Europske lige, a ne ući u njih, naravno da je šteta što se nije zaradilo ta minimalno 3 milijuna eura, naravno da je šteta što je Dinamo ostao jedini hrvatski klub u Europi i što je sada još logičnije da Čolak i(li) Župarić budu prodani no - Bišćanu i njegovim dečkima nema se što zamjeriti.
Možda zvuči defetistički, ali tako je. Jedva oporavljeni desni bočni na lijevom boku, kapetan i najbolji igrač više ozlijeđen nego zdrav, dokapetan posve van stroja, golgeter 'u autu' nakon samo 15 minuta... Previše, jednostavno previše pehova u odsudnim trenucima Rijekinog europskog puta. Išli su na maksimalnom broju okretaja i izvukli iz sebe koliko se god moglo.
Svejedno: čestitke!
Rijeka je ispala, ali: Rijeka zaslužuje čestitke! Dečkima s Kvarnera ostaju domaća liga i Kup te, kao svima ostalima u Prvoj HNL, da u Europi stisnu palčeve za Dinamo. Dogodine: dva kluba idu u lov na Ligu prvaka!