Ligamenti koljena otišli su 23. prosinca i liječnicima kojima je došao u ruke sve je istoga trenutka bilo jasno.
- Nećeš igrati između tri i četiri mjeseca - glasila je vijest koja je razočarala 21-godišnjeg Španjolca. Utješiti se otišao u Barcelonu, u rodni grad, u krug obitelji. A dok je tamo, nogomet ga ne zanima. U punom značenju...
- Ne razmišljam baš previše o nogometu ovih dana. Ne gledam utakmice, ne pratim transfere, ništa - otkrio je Cesc i dodao:
- Želim zaboraviti na sve što ima veze s nogometom. Kada se radi o nogometu, u ovom trenutku sam na 'off' i tako će vjerojatno biti sve dok se ne oporavim
E to je depresija. Dečko kojem je nogomet gotovo cijeli život 'doručak, ručak i večera', sada za najveću ljubav ne želi ni čuti. Zapravo, za drugu najveću ljubav.
- Čak se i moja djevojka ne može načuditi što sam totalno izgubio interes za nogomet. Što je i logično, jer za mene je ovo doista neobično... - kaže Fabregas.
Vrhunski sportaši na različite se načine nose s teškim ozljedama, depresije nisu neobična pojava. Ali baš se potpuno isključiti...
- Kada se igrač ozljedi, najteži dio je to što nisi sposoban izaći na teren i pomoći suigračima. Za mene je to doista bolno, ali znam da moram prihvatiti ovakvu situaciju. Svaki igrač u karijeri ima teških trenutaka, sada je valjda trenutak da i ja iskusim kako je to - rekao je Cesc, europski prvak sa Španjolskom iz Austrije i Švicarske. Nakon tolike količine crnih tonova, za kraj je 'isukao' i malu dozu optimizma:
- Jednostavno moram ostati pozitivan koliko god je to moguće dok se ne vratim nogometu.