Tridesetak sekundi izbornik Lino Červar nijemo je gledao u prazno. Nije znao što bi odgovorio na pitanje kako komentira špekulacije da je jednog igrača pozvao u reprezentaciju isključivo zbog rodbinskih veza. Šutio je Lino i zamišljeno gledao u prazno. Dobro je znao da se pitanje odnosi na Gopčeva zeta Josipa Valčića.
Nije odgovorio niti na upit pogađaju li ga takvi napisi. Uslijedio je još jedan poduži interval šutnje.
Kad je vidio da je vrag odnio šalu, uskočio je glasnogovornik Škrinjar.
- Trudimo se ne čitati takve napise.
- Idemo dalje - tiho je procijedio do tada dobro raspoloženi Lino, koji je hvalio sve, od zalaganja igrača, raznovrsnosti treninga, nove taktike... do gostoljubivosti Hajduka na čijem su stadionu u nedjelju ujutro trenirali.
Nakon pressice bio je rječitiji.
- Nisam znao što bih vam odgovorio na pitanje. Tko me dobro poznaje zna da to nije moj stil. Mogao bih sad o tome reći puno, ali najbolje je ne reći ništa. Ponekad i šutnja puno govori. Neki šutnju tumače pristankom, no postoji i jedna knjiga u kojoj je šutnja predstavljena kao znak neslaganja, prosvjeda, bunta, revolucije... - zaključio je Lino i dodao:
- Nekad je najbolje prešutjeti, bitno je da se ja mogu mirno pogledati u ogledalo.
Izbornik kaže da je na ovakve stvari već navikao, ali muči ga kako će prozvani igrač reagirati na cijelu priču.
- Takvi napisi puno više pogađaju Josipa nego mene. On je mlad, a ja sam već doživio jako puno nepravdi - rekao je Červar, koji je često u sukobima s novinarima, novinama, televizijama...
- Svatko može pisati što hoće, to je demokracija. Samo malo mi je teško komentirati kad se netko ne potpiše ispod onoga što je napisao. Ako se krije to također puno govori o njemu i onom što je napisao - završio je Lino.