U Zagreb je stigao s auereolom igrača koji voli popiti, barem su tako tvrdili poljski mediji. No on se kleo da nije istina. I doista u Zagrebu nije imao takvih problema. Ali jest s adaptacijom. Od dolaska u Dinamo Mahir Emreli samo je jednu utakmicu odigrao 90 minuta, bilo je to protiv Hajduka.
U 13 utakmica bio je na klupi, a ukupno je u 23 utakmice skupio 853 minute, što je u prosjeku 37 minuta po utakmici. Za to vrijeme zabio je svega pet golova, što je za napadača Dinama premalo. Stoga je trener Ante Čačić odlučio napraviti rez i Emrelija poslati u Konyaspor na posudbu s pravom otkupa ugovora.
U Dinamo je došao kao napadač, ali su ga u Maksimiru gurali na desno krilo, gdje nije pokazao ništa osim udarca. Ali samo lijevom nogom. Djelovao je tromo, sporo, bezopasno i Čačić je odlučio da za njega nema mjesta u Dinamu. Uostalom, većinom ga je držao na klupi, a Emreli bi ulazio kad bi već bilo sve riješeno.
Tako će na poziciji desnog krila Dinamo ostati na Dariju Špikiću i Luki Ivanušecu, iako niti jednom to nije prirodna pozicija. Obojica igraju s obje noge, no više im odgovara pozicija lijevog krila. Inače, Dinamo već godinama muku muči s pozicijom desnog krila, koju je jedno vrijeme pokrivao Lirim Kastrati, no to je isto bilo katastrofalno riješenje. Popunjavao je i Lovro Majer, iako ni njemu to nije bila prirodna pozicija.
Do kraja prijelaznog roka ostalo je svega četiri dana i Dinamo, želi li napraviti europski iskorak, mora dovesti desno krilo i lijevog beka, to su dvije pozicije, na kojima nemaju riješenja. Čačić na lijevom beku forsira Roberta Ljubičića, kojemu to nije prirodna pozicija. U Dinamo je stigao kao zadnji vezni, a sad mora krpati poziciju beka.
Alternacija mu je bila Danijel Štefulj, koji se pokazao kao loše riješenje, pa je i on otišao na posudbu, za razliku od Emrelija, u puno bliže krajeve, u slovensko Celje.