Ako postoje porazi koji se pamte, onaj koji su “kockasti” doživjeli prije točno godinu dana svakako je jedan od njih. Prilika generacije, velika šansa da Hrvatska postane možda čak i prvak Europe, propala je u 117. minuti ogleda u Lensu. Sjećate se Quaresme, zar ne?
Priča o Portugalu zapravo je počela nekoliko dana ranije. Stanoviti Islanđanin Arnór Ingvi Traustason zabio je gol Austriji za 2-1 u 94. minuti utakmice i poslao Hrvatsku, umjesto na Island - na Porugalce. Na Cristiana Ronalda i njegova prijatelja Quaresmu.
I trebalo je “samo” proći Portugal, nakon toga se sve otvaralo. Portugalci su, primjerice, u četvrtfinalu išli na Poljsku, u polufinalu na Wales... Ždrijeb za poželjeti, ali Hrvatska je zapela već na prvom koraku. Na Portugalu u produžetku.
- Uh, ni sam ne znam koliko sam puta pogledao snimku te utakmice. Ma valjda tisuću puta! Mjesecima nakon ispadanja s Eura gledao sam je opet, i opet, i opet... I opet mi, nakon svega toga, i dalje nije jasno kako smo mi to izgubili - rekao je izbornik Ante Čačić.
Sjetit će se većina, u napadu koji je prethodio golu Perišić je pucao glavom i pogodio prečku. Lopta je došla do Strinića, Portugalci su je oduzeli, pojurili prema našem golu i - zabili.
- Nevjerojatno je da smo primili gol iz jedinog njihova udarca. Pogotovo zato što su nas samo minutu prije toga doslovno centimetri dijelili od prolaska u četvrtfinale - žali i dalje Čačić.
Bilo je nakon te utakmice puno zamjerki na njegov račun, neki su kritičari bili posebno oštri, čak i zločesti, a gotovo cijela nacija zamjerila mu je što je kasnio s izmjenama. Marka Pjacu, koji je u posljednjoj utakmici skupine protiv Španjolske bio sjajan, uveo je tek u 110. minuti, a “džokera” Andreja Kramarića, pazite sad, u 120. minuti?!
- Što to znači da sam prekasno mijenjao? Da nisam uopće mijenjao, možda bi bilo bolje. To se nikad neće znati, to je naknadna pamet. Imali smo svoj plan, tako smo se i ponašali. Hrvatska je bila bolja od Portugala, ali prokletstvo nogometa je što ne pobjeđuje uvijek bolji - branio se od kritika Čačić nakon što je prospavao nekoliko noći, dobro razmislio.
Godinu dana poslije vidjelo se to na Islandu. Čačić je ostao dosljedan sebi. U Reykjaviku smo izgubili utakmicu a da nismo iskoristili sve tri izmjene, što govori da se neke stvari očito ne mijenjaju s vremenom.
Nažalost, dodali bi mnogi...
A opet, nešto se i mijenjalo. Luka Modrić, recimo, više nije idol nacije, dežurni krivac Strinić nije u reprezentaciji, a više nema ni Srne. Pitanje je i hoće li ikad opet biti ovakve šanse za Hrvatsku...