Dugo se o njemu samo pričalo, čekalo se da se vrati, da konačno pobijedi sve te probleme s ozljedama, a taj trenutak konačno je i stigao. Stipe Mandalinić (23) opet “bombardira” golmane, igrač je to koji je u stanju zabiti deset komada u Ligi prvaka za jedno poluvrijeme. I to nakon svega što je prošao...

Lijevo koljeno otišlo je jedanput, pa još jedanput, borba je trajala praktički dvije godine. Izgubljene dvije godine, za mladog sportaša to zna biti kobno, ali Stipe očito nije običan sportaš.

- Ma kakvi običan, to je biser koji se rađa. Takvog igrača ne možeš stvoriti - oduševljen je Zlatko Saračević nakon Mandalinićeve partije za pamćenje.

Svi su mu pljeskali

Protiv Celja je prvih 30 minuta gledao s klupe, ušao je samo zabiti dva sedmerca, ali njegovo vrijeme došlo je u nastavku. Bum, bum, bum... Golmani Celja ostajali su ukopani, nepomični, top koji Stipe ima u ruci razara i puno veće frajere od nekakvih Gajiča i Lesjaka.

- Ne znam zašto nisam igrao u prvom dijelu, tako je trener odlučio, to je bila njegova taktika. Tajno oružje? A valjda, ha, ha - rekao je Mandalinić, novi ljubimac zagrebačke Arene, čovjek kojem su zapljeskali valjda svi u dvorani osim protivničkih igrača. A i oni bi vjerojatno to učinili da se nisu bavili smišljanjem kako ga zaustaviti.

- Zabio je deset od deset, stvarno fantastično, ali nije kod njega sve u golovima. On i igra sjajno, racionalan je, koristan za momčad. I stvarno ga je užitak gledati kad znaš što je sve iza njega. Dvije godine se mučio u teretanama, krvavo radio da bi se vratio, stvarno mu nije bilo lako - kaže Saračević, posljednji hrvatski “topnik”.

U salvi komplimenata netko je rekao da od Sarača nismo imali takvog šutera...

- Nikad mi u reprezentaciji nismo imali igrača kao što je on. Lacković je bio sjajan, ali on je nešto drukčiji tip igrača, ne može ga se uspoređivati s Mandalinićem. Kad se on digne, ne postoji golman koji to može pročitati, uloviti. Puno će donijeti reprezentaciji kad se priključi, u to nema dvojbe, žao mi je jedino što je izgubio ove dvije posljednje godine - kazao je Saračević.

Stipe Mandalinić je Splićanin u Zagrebu, ali tu je već doma. Stigao je u ljeto 2010. godine iako se i znatno ranije znalo da će ga put odvesti u redove najvećeg našega kluba.

- Primijetili smo mi njega još davno, dok je igrao u Splitu sa 16 godina, ali tad smo procijenili da je prerano da nam se priključi. Dogovorili smo se s Karlovcem da igra tamo, da ima punu minutažu, i tako je bilo dvije godine. Kad je odigrao te dvije sezone, shvatili smo: ‘OK, sad je vrijeme’ - ispričao je direktor PPD Zagreba Ante Ančić.

Izgubljene dvije godine

Iako je izgubio dvije važne godine karijere, stigao je Mandalinić već izazvati interes najvećih europskih klubova. Međutim, u klubu nisu čak ni razmišljali da prihvate neku od njih.

- Sve je ovo plod njegova silnog talenta, ali i napornog rada. Mogao se on vratiti i prije dva mjeseca, ali odlučili smo biti strpljivi, i on je naučio da se isplati i čekati, a sad se pokazuje da smo bili u pravu - kaže Ančić.

A da se priča od početka malo drukčije razvijala, mogao se Stipe Mandalinić za mjesto u momčadi boriti i sa Stevanovićem i Ivićem.

A počeo je kao golman

- Počeo sam igrati rukomet s 13 godina i prvih pet mjeseci sam branio. A onda me nešto ‘prebacilo’ i odlučio sam da želim igrati. Zbog visine su me stavili na vanjskoga i tu sam ostao - vratio je film Stipe.

I dobro da ga je “prebacilo”, i mjesto mu je ovdje, s loptom, u zraku. Tu će i ostati, samo da se opet ne javi koljeno...

- Bilo je tijekom oporavka i crnih rupa u psihološkom smislu, nisam bio siguran hoću li se vratiti na pravi način, o svemu sam razmišljao, ali evo me, tu sam. I uživam u punoj Areni i svakom golu...

Ovaj put bilo ih je deset. Zaista je čudo od igrača.