Ovo je nešto posebno u gradu Splitu. Puno dobrih igrača, prije svega prijatelja i suigrača je došlo. S obzirom da je turnir humanitaran, uvijek se odazovem i šteta je što je došao kraj. Nije lako izdržati 20 godina, ali čestitam publici na dolascima svih ovih 20 godina, rekao je Mate Bilić, bivši igrač Hajduka, Zaragoze, Sporting Gijona i hrvatske reprezentacije koji na zadnjem turniru Četiri kafića nastupa za Antique-Duje.
- Teško je reći tko je bio najbolji svih ovih godina. U 20 godina bilo je prekrasnih poteza, vrhunskih velemajstora. Hvala svima koji su ovo organizirali, i vama novinarima, publici... Turnir organiziraju naši prijatelji i uvijek smo se odazivali. Ovo je spektakl.
Riječ-dvije o hrvatskoj reprezentaciji i uspjehu u Katru.
- Čestitke od srca svima, ponos je do neba. Pokazali smo da smo velika zemlja za velike stvari. Rekao sam velika zemlja. Mali jesmo, ali smo preveliki. Čestitke stožeru, izborniku, svim igračima što smo pokazali poniznost i predstavljali hrvatsku zemlju. Uspjeha u budućnosti neće izostajati.
Na Gripe je među 5000 ljudi stigao i Niko Kranjčar.
- Kad je u pitanju Ivica Mornar i cijeli humanitarni turnir, s velikim zadovoljstvom se odazovem. I iz prijateljskih razloga. Drago mi je da je publika došla u ovako velikom broju da pomognemo ljudima.
Što dalje, zadnje je izdanje?
- Možda se dogovori neki turnir, neki after. Stvarno mi je žao jer je sve humanitarnog karaktera. S nogometnom igrom možeš pomoći onima kojima je to potrebno. Ali možda bude još, tko zna.
Uspjeh u Katru?
- Prezadovoljan, dva puta na dva SP-a doći do polufinala... Dokazali smo da pripadamo u sami vrh svjetskog nogometa i da to nikoga više ne smije iznenađivati. Dokazali smo da u nogometu od nas nitko nije bolji i da to mora dokazati na terenu.
Slijedi smjena generacija, kakva je budućnost Hrvatske?
- Ja se ne bojim za hrvatski nogomet, uvijek sam vjerovao da smo toliko dobri koliko smo i pokazali da i jesmo. I ne sumnjam da će tako i biti.
U Splitu se pojavio i igrač Varaždina Tonio Teklić.
- Najljepše se vratiti doma. Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Sigurno da mi znači što sam tu, vratio sam se u svoj grad nakon poziva na turnir. Stvarno mi je čast i zadovoljstvo igrati ovdje. Ja? Za sada ostajem u Varaždinu.
Uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu?
- Sigurno je veliki uspjeh. Baš sam pričao s prijateljima, ostavili su nam prostora da za četiri godine možemo donijeti zlato. Kako je Marko Livaja rekao, gledao sam doček, na mladima sve ostaje. Imamo sjajnu omladinu i ja se ne bojim.
Jedan od posebnijih gostiju bio je brončani reprezentativac Martin Erlić.
- Izdvojio sam vrijeme da dođem. Puno znači da sam ovdje i nadam se da će proći najbolje moguće i neka bolji pobijedi. Znam da je ovdje bilo jako puno poznatih. Čast mi je da sam tu i da mogu zaigrati pred svojim ljudima.
Jesu li se slegle emocije nakon Katra?
- Mislim da nisu i da neće još. Malo-pomalo već se okrećemo prvenstvu, ali to je sjećanje koje će ostati za cijeli život.
Emir Sahiti jedan je od hajdukovaca koji igra na Gripama.
- Ovo je prvi put da sam tu, čuo sam da je zadnji. Prekrasno je ima puno ljudi, baš je super i osjećaj je dobar igrati. Nadamo se da ćemo pobijediti i osvojiti ovaj kup.
Jeste li pratili Hrvatsku na SP-u?
- Jesam, pratio sam i zadovoljan sam. Odlično su odigrali, super, svaku utakmicu su dali sve od sebe i baš sam zadovoljan.
Što očekivati od Hajduka do kraja sezone?
- Do kraja ćemo se boriti za prvaka.
Legendarni Stanko Bubalo također je prisutan.
- Meni je drago, ja sam svih godina dolazio i odazivao se makar je nezgodan trenutak. Blagdani su, svatko voli biti kod svoje kuće. Radostan sam zbog navijača koji me nisu zaboravili. Žao mi je što je ovo zadnji turnir. Najemotivnije sam doživio onaj turnir u Areni kada je 10 tisuća navijača skandiralo moje ime, a potrefilo se da sam iz kornera dao gol. Organizatorima kapa do poda, ovo ne može nitko do Splita.
Prisjetio se i Dine Petrinovića, u čije ime se održava turnir "Četiri kafića".
- Pokoj mu u duši i laka mu bila hrvatska zemlja. Sada će mi suze navrijeti. Bio je karakteran čovjek, koji je živio za ovo. Dva puta smo to za njega osvojili, družili smo se... Nadam se da će ovo ostati trajno, njegovo ime i prezime, u cijelom Splitu i Hrvatskoj.
Hrvoje Vejić osvojio je prvi turnir Četiri kafića, a o zadnjem kaže:
- Može se samo reći kapa dolje organizatorima. Svima od prve do ove 20. godine. Vjerujem da su se umorili i sigurno da će faliti. Meni osobno jer sam dugo godina tu, ali i Splitu. Možda ga neka svježija, mlađa ekipa pokuša oživjeti. Hvala publici koja je došla i dolazila sve ove godine.
Gdje ste iduće godine u ovo vrijeme?
- Možda ćemo se okupiti da se podružimo i podsjetimo. Nećemo biti tu, nažalost, ali vrijeme je za druge priče.
Vladimir Balić prava je ikona Hajduka i svima je drago kada je i on prisutan.
- Stvarno je super, jedino što nam ide vrijeme. Ali biti dio ovoga je privilegij. I čast mi je da svojim prisustvom mogu uveličati turnir.
Od 2006. turnir nosi ime Dine Petrinovića. Bili ste prijatelji...
- To je bio stvarno simbol grada što se tiče nogometa. U tom periodu bio je dio splitske kulture, života i svega. Tragično, desila se tragedija. Mi smo nastavili, sjećam se njega kroz ovaj turnir i sigurno je dio naših života dokle god smo mi živi.
Humanitarni karakter je prevladao još jednom.
- To je od prvog dana tako bilo, pa do ovog posljednjeg. Mi svojim prisustvom želimo pridonijeti tom dijelu. Svaka čast Damiru Karamanu što je uspio to kroz sve ove godine, a i broj ljudi koji su tu pokazuje dovoljno.
Ivica Mornar jedan je od začetnika ovog turnira.
Nisam siguran na koliko nisam bio, samo na jednom. Primakli smo se kraju. Gripe su ispunjene, plemeniti cilj je opravdan i srce mi je veliko kao kuća. Svi smo pobjednici.
- Ima nekoliko godina kako osjećam da je to došlo kraju. Moj cilj i svrha humanitarna je ispunjena. I zadovoljan sam da se karakter prepoznao među ljudima i publikom. Svi su prepoznali ljepotu i smisao ovog humanitarnog rada.
Turnir je započeo sa zezancijom, a evo u što se pretvorio. Dvadeset godina kasnije na spektakularnoj proslavi u zadnjem izdanju.
- U to vrijeme sam bio aktivni igrač, zna se da smo sportski grad i da se volimo natjecati. Krenulo je iz zezancije, ako se skupi neki novac. Zakotrljala se lijepa priča i traje već 20 godina.