Hrvatske zastave vijore se u ulici Trnovčica, gdje živi obitelj Sandre Perković i gdje je naša šampionka odrasla. Vrlo blizu je i dvorana boksačkoga kluba Leonarda Pjetraja, u kojem trenira Filip Hrgović, a u Donjoj Dubravi je Rajićka ulica, dom braće Antona i Josipa Glasnovića.

Čudesan je kvart ta Dubrava, nastao na području na kojem je nekad bila hrastova, dubova šuma. Danas je tu jedan od najvećih zagrebačkih kvartova, a gomilu drveća u međuvremenu su zamijenili - olimpijci. Društvo iz uvoda nije samo u toj priči, tek se čeka što će napraviti visašica Ana Šimić, i ponajbolji hrvatski rukometaš Manuel Štrlek, je iz Dubrave, a tu je doma i Martina Zubčić, brončana taekwondoistica iz Pekinga. Ni dobar dio zemalja nema toliko uspjeha u olimpijskoj povijesti, toliko najvažnijih medalja. Da ne zaboravimo, dio ove priče je i Igor Vori, i on je iz Dubrave...

- Moja Dubrava mi jako puno znači. Tu sam rođena i odrasla, a mislim da se i po mom karakteru vidi da sam Dubravašica - rekla je Sandra Perković pa pojasnila što to točno znači:

- Uopće nemam srama, a imam puno samopouzdanja. Cure iz Dubrave su malo žešće, ha, ha.

Eto, očito i u tome leži barem dio razloga što je Dubrava na listi medaljaša u Riju ispred, recimo, Srbije, Turske, Slovačke, Irske, Norveške, Austrije, Portugala... Čudo s kraja grada.