Lena Stojković (22) donijela je Hrvatskoj šestu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu, treću brončanu nakon Mirana Maričića i Sandre Elkasević. Ujedno je to i šesta hrvatska taekwondoaška medalja na Igrama od 2008. U borbi za broncu u pariškom Grand Palaisu pala je Turkinja Merve Dincel Kavurat 2-0 u rundama (1-0, 5-3). Zlato je osvojila Tajlanđanka Panipak Wongpattanakit, a srebro Kineskinja Qing Guo. Broncu je osvojila i Iranka Mobina Nematzadeh.
- Presretna sam, hvala svima, prije svega mom treneru i mom timu, mom klubu koji su trenirali sa mnom od svih uzrasta. Imala sam dobrog sparing partnera kad sam došla ovdje, sretna sam i idemo dalje - rekla je samozatajna Lena, najbolja hrvatska sportašica prošle godine, u razgovoru za HRT.
Turnir je otvorila s dvije pobjede protiv Kanađanke i Tunižanke, ali protiv Tajlanđanke u polufinalu nije išlo.
- Očekivala sam da će s Tajlanđankom biti teška borba, njeni rezultati govore za nju, ona je legenda. Pokušala sam izvući najbolje iz te borbe, iza toga smo se resetirala. Turkinja je dobra protivnica, ali vjerovali smo da možemo i uspjeli - dodala je Stojković.
Koliko joj je problem stvarala činjenica da se inače bori u kategoriji do 46 kilograma, a na Olimpijskim igrama ona se diže do 49?
- Toliko sam se dobro spremila da mi nije bilo neke razlike, došli smo baš super spremni mi taekwondoaši - kazala je.
Taekwondo klub Marjan iz Splita proslavile su sestre Lucija i Ana Zaninović, a sad ima novu medalju u vitrinama.
- To je samo pokazatelj koliko dobro radimo tamo. Nadam se da će biti fešte u Splitu, mora. Inače nisam neki tip od slavlja, ali rekla sam da mora biti fešta ako ovdje padne medalja - dodala je.
- Sretna sam i ponosna na ovoj medalji. Rezultat je timskog rada u klubu na pripremama, osjećala sam se fizički najspremnija. Drago mi je što smo nastavili uspjehe iz Tokija i prijašnjih Olimpijskih igara, da smo otvorili prvi dan taekwondoa medaljom. Imali smo posebnu taktiku, bilo je važno da čvrsto vjerujemo u nju trener i ja i ostatak tima i pokazali smo to. To je rezultat genetike, rada, truda i svega. Ako sam u išta bila sigurna, onda je da sam bila spremna fizički. Drago mi je da sam to pokazala - kazala je Lena.
Kakvi su joj osjećaji prolazili kroz glavu nakon borbe?
- Prvo je sreća, euforija i adrenalin, a onda se sve lagano slegne. Sigurna sam da će biti lijepo i kasnije. Usporedba medalja? Nećemo vagati, posebno je natjecanje, poseban uspjeh. Ponosna sam na svaku borbu danas. Presretna sam bila vidjeti hrvatsku zastavu u publici, gledala sam sestre dok sam bila mala, drago mi je što sam ponovila njihov uspjeh. Kad sam vidjela Lucijinu broncu u Londonu, sanjarila sam o tome. Sve se može, samo treba raditi - zaključila je.
Trener Veljko Laura je istaknuo:
- Taktika je stvarno bila izvanredna, imali smo vremena nakon polufinala za koje smo znali da ćemo teško proći jer za tu sportašicu nismo imali rješenje zadnji niz turnira i godina. Taj poraz nije nam toliko teško pao, imali smo vremena pripremiti ovu borbu protiv iznimne sportašice, svjetske prvakinje, niza europskih i svjetskih medalja. Uz kolege smo se dobro pripremili, da je Lena dobro stisne, da nema stajanja i da radi. U datom trenutku se pokazalo ispravno jer se turska protivnica raspala, moglo se s njom što hoćeš. Ona je jako eksplozivna borkinja i sprinterica, ali mi smo se odlučili na mrtvačku bitku, maratonsku. Pokazalo se pravim pristupom.
- Lena je u prve dvije borbe pokazala karakter i da je maksimalno u glavi. U prvoj borbi je teško dobila prvu rundu na 0-0, otvaranje turnira, nervoza i sve to. U drugoj je gubila 5-1, ali je pokazala karakter i želju za pobjedom i dobila 6-5. Sljedeću borbu vodi 3-0, kontrolira rundu, u zadnjim sekundama prima bod i izgubi je. Većina sportaša bi se tu raspala, ali ne i ona. Pokazala je da je i tijelom i glavom u Parizu. To je pokazala i u zadnjoj borbi, držala se taktike i to joj se vratilo. Nije prvi put da tako radi i sluša, nadam se da ćemo tako i nastaviti - dodao je.
Lena je za odlazak na Olimpijske igre, iako je svjetska i europska prvakinja, morala pobijediti i klupsku kolegicu Brunu Duvančić koja se natječe do 49 kilograma, koliko iznosi i olimpijska kategorija. Stojković je tri kile lakša.
- Većinom su to cure do 53 kilograma, Lena je do 46. Sve je to promiješano. Lena je jedina koja nije standardna kategorija, imamo kvalitetne sportaše i do 49 i do 53, nekad moramo dati i neke žrtve. Pokazalo se da je cijeli taj olimpijski proces bio pravi. Uvijek mora biti malo svađe jer nema napretka kad nema ni svađe - zaključio je trener Laura.