Nakon pet teških setova s Fabriceom Santorom, Goran Ivanišević je podignuo ruke visoko u zrak. Osvojio je prvu medalju za samostalnu Hrvatsku, a još nije imao ni punu 21 godinu. Ostat će upisan u anale hrvatskog sporta i po tome, iako Goranu olimpijsko zlato za to i nije bilo neophodno. U singlu je Goran uzeo broncu, a u istome je uspio i u paru s Goranom Prpićem. Treću i posljednju medalji u Barceloni 1992. uzeli su košarkaši, ono srebro zlatnoga sjaja u finalu s Dream Teamom...
Između te tri medalje i bronce Snježane Pejčić u noći s petka na subotu smjestilo se osam medalja. Ni na jednim Igrama nismo osvojili više od četiri medalje, u čemu smo uspjeli u Ateni.
- Možemo do rekorda, imamo dovoljno aduta da u Pekingu osvojimo najmanje pet medalja - govorili su optimisti u danima uoči početka Olimpijskih igara na Dalekom istoku.
U ovom bismo trenutku voljeli vjerovati narodu. Jer narod kaže da se po jutru dan poznaje... Ako doista bude tako, svi ti optimisti će likovati tamo negdje potkraj kolovoza, kada Igre budu gotove. Još čekamo Blanku, ove sezone nedodirljivu visašicu. I rukometaši će imati što za reći na Igrama na kojima brane zlato iz Atene. Vaterpolisti su u Peking stigli s reputacijom svjetskih prvaka. Duje Draganja je u Ateni osvojio srebro, Sanja Jovanović je svjetska rekorderka, jedriličari se kunu u Ivana Kljakovića-Gašpića... Nadajmo se da je Snježana pokrenula niz hrvatskih medalja.