Hrvatski će vaterpolo za ovu godinu ostati na jednoj svjetskoj medalji. Nažalost. Svjetsku broncu Barakuda iz Gwangjua mogle su u Kuvajtu "replicirati" i njihove mlađe kolege, međutim, s njom će kući (9-6) prema Čizmi Talijani.
Najlakše je, ali i vrlo točno, napisati da su oni nekako ipak lakše zaboravili poraz u polufinalu. Hrvatska je, podsjetimo, izgubila 9 razlike od Grka, što je svakako bolno, no ništa manje ni Italiju nije boljelo 2 razlike od Srba. Ona je ipak bila kudikamo bliže finalu.
Svi oni problemi, koje su Krekovićevoj reprezentaciji Grci ogolili jučer, nastavili su se i danas. U prijevodu, opet smo bili čitljivi u napadu, uglavnom sa spuštanjem lopte na centarsku poziciju i praktički bezopasni sa šutevima s vanjskih pozicija.
Na dva je metra strašan posao odrađivao Paparić, ali baš da centar sam pobijedi nekoga... To u vaterpolu ne ide. Barem ne protiv sebi ravnih. Još ako promašite dva peterca, kao što su Penava (obranio mu De Michelis) te Vrdoljak (promašio cijeli okvir), onda je rezultat 3-3 u prve dvije četvrtine bio - sjajan.
Italija je u završne dvije i pol minute treće dionice otplivala na +2, Bajić je smanjio na 5-6 da bi Kržić s tri metra promašio izjednačenje. Umjesto toga Talijani su opet otišli na dva razlike pa priglabili sudački poklon odnosno realizirali igrača više za 8-6 točno 90 sekundi prije kraja.
Italija - Hrvatska 9-6 (1-1, 2-2, 3-1, 3-2)
Italija: Di Donna, M. Di Martire 1, Ferrero, Antonucci, Narciso 1, G. Di Martire, Guidi 1, Novara 3 (0), Mezzarobba 3 (1), Tozzi, Spione, Tartaro, De Michelis (4+2 obrane). TRENER: Carlo Silipo
Hrvatska: Jurlina (8+1 obrana), Malenica. K. Kreković 1 (0), Vrdoljak 1, Bajić 1, Kržić, Solje 1, Herceg, Penava 2 (0), Biljaka, Žuvela, Paparić, Sunara